Središnje banke neovisne su javne institucije čiji je glavni cilj očuvanje stabilnosti cijena, no mogu imati i druge važne funkcije određene zakonom, poput održavanja stabilnosti financijskog sustava i podupiranja gospodarskog rasta i pune zaposlenosti. U nekim su državama središnje banke izravno zadužene za regulaciju i nadzor poslovnih banaka, pa i svih financijskih institucija.
Kako bi ostvarile ciljeve koji su im propisani zakonom te provodile politiku za koju su zadužene, središnje banke trebaju financirati svoje poslovanje. Stoga prihode ostvaruju samostalno i financijski neovisno, te ne ovise o proračunskim sredstvima. To je važno radi njihove neovisnosti u donošenju odluka.
Općenito, glavni kanal ostvarivanja prihoda središnjih banaka temelji se na jednoj od osnovnih funkcija središnjih banaka, a to je izdavanje ili emisija novca.
- Središnje banke od države imaju ovlast za izdavanje novca, a time se ostvaruje prihod jer je trošak izrade novčanica puno manji od njihove nominalne vrijednosti, npr. 5 eura, 100 eura i sl. Razlika između troška tiskanja i nominalne vrijednosti novčanica jest prihod središnje banke, a ta se razlika naziva seigniorage i ostvaruje se na sljedeći način.
- Emitirane novčanice dio su obveza središnje banke na koju one ne moraju plaćati kamate, a novčanice do građana dolaze preko banaka. Pritom banke središnjoj banci za novčanice plaćaju nominalnu vrijednost. Kako bi banke imale dovoljno sredstava, odnosno likvidnosti, iz kojih će pribaviti novčanice, banke obično moraju posuditi novac od središnje banke ili joj dati dio svoje imovine. Središnja banka u oba slučaja ostvaruje prihod, bilo od kamata na novac posuđen bankama bilo od prinosa na stečenu imovinu. Na taj se način ostvaruje neto prihod stvaranjem novca i on je tradicionalno primarni izvor prihoda središnjih banaka.
Prihodi središnjih banaka mogu se podijeliti ovako:
- prihodi od kreditiranja poslovnih banaka – središnje banke odobravaju razne vrste kredita poslovnim bankama, koji mogu biti kratkoročni (prekonoćni) za održavanje likvidnosti banaka ili dugoročniji; također, u slučaju znatnih problema s likvidnosti u nekoj banci u krizi, središnje banke (kao zajmodavci u krajnjoj nuždi) bankama mogu osigurati i izvanredne kredite; na sve te vrste kredita središnje banke naplaćuju kamate koje čine dio prihoda središnjih banaka
- prihodi od ulaganja imovine u financijske instrumente – središnje banke dio svoje imovine ulažu u različite financijske instrumente:
- državne obveznice – središnje banke kupuju i prodaju državne obveznice kako bi provodile monetarnu politiku i upravljale međunarodnim pričuvama ili kako bi upravljale vlastitom financijskom imovinom koja nije povezana s tim zadaćama; pritom središnje banke ne smiju izravno kreditirati državu, već kupnje i prodaje vrijednosnih papira provode na sekundarnom tržištu; prihode ostvaruju na osnovi prinosa na obveznice
- korporativne obveznice, dionice i slično – središnje banke mogu ulagati u bilo koji oblik imovine i ostvarivati prinos od tih ulaganja, ali prednost daju sigurnim i likvidnim instrumentima s minimalnim rizikom (u skladu s načelima ulaganja prema kojima maksimizacija profita nije temeljni cilj središnjih banaka, već su to ponajprije likvidnost i sigurnost ulaganja)
- depozite u poslovnim bankama i ostalim institucijama – središnje banke drže sredstva u obliku depozita u raznim institucijama kao osiguranje za provođenje monetarne politike te ostvaruju prihode od kamata na ta sredstva
- prihodi od drugih propisanih zadaća – neke središnje banke obavljaju funkcije regulacije i nadzora poslovnih banaka i drugih financijskih institucija te naplaćuju naknade i provizije za te usluge.