Sa zamjenicom guvernera Hrvatske narodne banke Sandrom Švaljek u Newsroomu N1 televizije razgovarala je Anka Bilić Keserović.

Danas je u Saboru bilo prilično vruće, političku temperaturu pogotovo u poslijepodnevnim satima podignuo je sam premijer svojim završnim govorom o godišnjem izvješću o radu Vlade. Mi ćemo o tome i o toj temi nešto kasnije, a sutra je već na redu pred saborskim zastupnicima rebalans proračuna. Naime, pred nama su i dalje neizvjesni mjeseci kada je gospodarska situacija u pitanju. Vlada ističe kao osnovni cilj borbu za svako radno mjesto, no znamo da je koronakriza i već sada i utjecala i utječe na potrošnju kućanstava koja najvećim dijelom pune proračun. O svemu tome i sve što bi zapravo moglo dovesti nekakvo eventualno novo zatvaranje u gospodarstvu razgovaramo sa zamjenicom guvernera HNB-a Sandrom Švaljek. Dobar dan i dobro došli.

Dobar dan i Vama i gledateljima.

Premijer, dakle, u ovom trenutku odbacuje bilo kakvu mogućnost nekakvog lockdowna pa makar i ovog light, kako ga volimo ovako nazvati kolokvijalno, neke zemlje uvele su različite zapravo tipove tog zaključavanja. Međutim, svi se sjećamo one situacije od proljetos, znamo što je to donijelo gospodarstvu. Bi li Hrvatska u slučaju zaista da se epidemiološka slika u toj mjeri toliko pogorša da će to biti jedino rješenje mogla izdržati još jedno takvo zaključavanje?

Prije svega ja bih htjela otkloniti jednu pomalo lažnu dilemu, dakle stekao se dojam u javnosti da je izbor između lockdowna i sprječavanja širenja zaraze bez lockdowna zapravo sveden na izbor između ljudskih života i gospodarskog života. Ja mislim da treba biti svjestan da je cijeli svijet trenutačno suočen s jednim izvanrednim zdravstvenim stanjem, jednom velikom ugrozom koja će nesumnjivo ostaviti ožiljke na gospodarskom tkivu s lockdownom ili bez njega. Dakle, i s lockdownom i bez njega sve ekonomije, pa tako i hrvatska, pretrpjet će određene štete, ali ne samo ekonomije nego i društvo i zdravlje ljudi, zdravstvo u cjelini. Pri čemu u ova dva različita slučaja s lockdownom ili bez njega radi se samo o različitim omjerima tih šteta i različitom trenutku nastupanja. Kod jedne varijante više gospodarskih šteta nastaje u kratkom roku, dok bez lockdowna više štete nastaje u srednjem, odnosno dugom roku. No, u svakom slučaju kao što smo se svi koji sudjelujemo u donošenju mjera ekonomske politike dobro nosili s prvim zatvaranjem u drugom tromjesečju, tako ćemo se nositi i ako ga opet ponovno bude. Dakle, radi se o jednoj odluci koja je politička, ona je vrlo teška. Bazira se na procjeni zdravstvenog stanja, stanja zdravstvenog sustava, no kakva god politička odluka da bude s njom ćemo se na određeni način nositi.

Dobro znamo da je u tom prvom valu, dakle kada još nismo imali neka prevelika saznanja o samom virusu, pa je taj lockdown došao prilično naglo i potrajao je, znamo da je tada HNB na neki način spasio ekonomiju, dakle s rezervama koje su tada bile izvučene. Ima li HNB sada istu takvu mogućnost da intervenira u slučaju nekakvog pogoršanja sveopće situacije?

Da, kao i u onom prvom valu epidemije mi iz dana u dan, iz sata u sat pratimo ekonomska kretanja. No ono što je bitno istaknuti ipak je da na vidiku nema nekih velikih poremećaja; bankarski sustav je stabilan, stabilan je tečaj, dakle stabilni su, osim toga i prinosi na državne obveznice. Kao što znamo Hrvatska je zadržala kreditni rejting, tako da neke neposredne opasnosti ili destabilizacije nema na vidiku. No, ako bude potrebno mi smo dakle spremni sa svim arsenalom mjera kao što smo bili i u prvom valu epidemije. Ono što treba istaknuti je da su gotovo sve ekonomije na pandemijsku krizu odgovorile jednim setom kako fiskalnih tako i monetarnih mjera i slični setovi mjera mogu se primjenjivati i dalje.

Sami ste rekli da će u svakom slučaju, i to svi znamo, gospodarstvo itekako osjećati posljedice ove koronakrize koja traje već mjesecima, dakle ulazimo u nekakav osmi mjesec, sve je krenulo na proljeće. Međutim, mi znamo kakva je struktura hrvatskog proračuna, znamo i sada su građani vjerojatno puno oprezniji kada je u pitanju potrošnja, dakle ne troši se sigurno kao i prije bez obzira što je sada sve dostupno, sve radi, sve se može kupiti. Koliko će to onda zapravo u ovim zimskim mjesecima, pogotovo kada će se ljudi manje kretati, utjecati zapravo i na samo punjenje proračuna. Dakle koliko zapravo i taj neki mogući pad standarda građana pridonosi zapravo toj nekakvoj, pa rekla bih jednoj negativnijoj slici kada su u pitanju prihodi?

Mi već danas znamo da je ove godine proračun dosta pretrpio zbog ove pandemijske krize, pretrpio je kako zbog fiskalnih mjera, dakle na rashodnoj strani, tako i zbog slabijeg punjenja proračuna i sve skupa sumirat će se otprilike 30 milijardi kuna deficita. Ono što ipak u jednu ruku daje jedan optimistični ton cijeloj slici da potrošnja nije tako pala kao što se možda i očekivalo. Ona se još uvijek drži na razmjerno visokim razinama. Pouzdanje potrošača se u velikoj mjeri oporavilo, zadnji pokazatelji koje imamo za listopad govore i dalje o razmjerno visokom pouzdanju potrošača, što se najvjerojatnije bazira i na mjerama potpore održanju zaposlenosti koje je poduzela država. Osim toga, nismo vidjeli niti neko bitno smanjenje plaća, što je očuvalo kupovnu moć potrošača i zadržalo potrošnju na razmjerno visokoj razini. Vjerojatno, s obzirom da se epidemija pojačala i tijekom listopada i nastavlja se pojačavati u studenome, to bi se moglo odraziti na pouzdanje potrošača, pa samim time i na potrošnju. Međutim, ipak očekujemo za ovu godinu da će i ostvarenje proračuna i svi ostali ekonomski pokazatelji ostati na razini za sada očekivanog. Odnosno drugim riječima da ćemo imati onu stopu pada bruto domaćeg proizvoda koji smo očekivali ranije, dakle pad otprilike od 8%.

Kada gledamo te neke statističke podatke zanimljivo je i ovo s porastom štednje, dakle u odnosu na prošlu godinu HNB je nedavno objavio podatak da je primijećen rast osobne štednje za 5,4% unatoč upravo ovoj krizi. Kako možemo to staviti u korelaciju s ovom pandemijom, ponašanjem samih građana?

Pa s obzirom na ovu povećanu neizvjesnost koja je naravno popraćena ovom pandemijom, građani se više odlučuju za štednju, a isto tako i poduzeća se odlučuju odgađati investicije i zapravo zadržavati novac na svojim računima. Dakle, ova situacija nije nipošto neočekivana i rezultat je neke sveopće situacije. Ono što bi i države i vlade i svi koji nose ekonomsku politiku trebali činiti je u biti ohrabrivati, u mjeri u kojoj je to moguće, investicije kako ne bi došlo do pogoršanja potencijala budućeg rasta. Dakle, ono što ova kriza može donijeti je smanjenje stope potencijalnog rasta, dakle smanjiti potencijal rasta u nekim narednim razdobljima.

Kada govorimo o tim zanimljivim statističkim podacima, narasli su i ovi stambeni krediti, podaci za rujan govore o rastu od 8,4% na godišnjoj razini. Kako to tumačite u HNB-u?

To je najvjerojatnije posljedica, između ostalog, i Vladinih mjera subvencioniranja kupnje nekretnina. Kao što znamo Vlada je i ove godine provodila te mjere i građani su se odlučivali ove godine bitno više za stambene kredite, za kupnju nekretnina potaknuti i tim mjerama. Osim toga i bili su manje stimulirani na kupnju nekih trajnih potrošnih dobara pa je obuzdan rast onih gotovinskih nenamjenskih kredita koji su prošle godine pokazivali vrlo visoke stope rasta. No takva tendencija je u određenoj mjeri i povoljna. Da se prisjetimo, mi smo prošle godine izdavali preporuku kojom smo ukazivali na potrebu što većeg opreza i kod banaka i kod građana pri uzimanju tih gotovinskih kredita.

Dobro, kada to sad sve saberemo na kup, onda možemo reći da zapravo situacija nije tako dramatična kako se može na prvi pogled činiti. Kažem sad dolaze ovi opet nekakvi neizvjesni mjeseci u kojima očito, sve dok se ne pronađe cjepivo, gospodarstvo će morati nekako pronalaziti način preživljavanja, Vlada će morati očito uskakati s nekim mjerama. Znamo da su za neke najugroženije djelatnosti mjere produljene sve do kraja ove godine i vjerojatno će Vlada morati ponovno intervenirati, jer po svemu sudeći, proljeće je nekakav možda optimistični rok kada bi ova cijela situacija mogla ipak voditi prema nekom boljem kraju?

Da sumiram, ova godina sigurno gospodarski nije dobra i završit će s padom bruto domaćeg proizvoda otprilike od 8%. Međutim, to je bolje nego što smo očekivali tamo negdje na proljeće kada su neizvjesnosti bile vrlo visoke, kada su brojne zemlje, pa tako i Hrvatska, provodile brojne restriktivne mjere. No turistička sezona, kao što znamo, je bila nešto povoljnija od očekivanja, potrošnja je nešto bolja također nego što se očekivalo. Izvoz se tijekom ljetnih mjeseci vrlo brzo oporavio. Ono što vidimo u zemljama okruženja, dakle našim najznačajnijim vanjskotrgovinskim partnerima, je da je tamo došlo do snažnog oporavka potražnje, što je sigurno imalo utjecaja i na hrvatski izvoz. Prema tome ova godina je relativno, s obzirom na sve okolnosti, dobro završila. Naravno neizvjesnosti i dalje ostaju visoke prvenstveno zbog toga što je ovaj drugi val epidemije izrazito snažan, a osim toga još uvijek postoji dvojba oko toga kada će se pojaviti cjepivo, koliko će se ono brzo moći proširiti, koliko brzo će se stanovništvo moći procijepiti. O tome ovisi kakva će biti gospodarska situacija sljedeće godine kao i o uspješnosti u primjeni mjera sprečavanja širenja zaraze. Dakle neizvjesnosti su, kao što sam rekla, vrlo visoke, no evo još uvijek imamo očekivanja da će u 2021. doći do određenog oporavka, međutim danas je već vrlo jasno da taj oporavak neće slijediti onu V putanju koju smo očekivali tijekom proljeća, dakle neće doći do snažnog pada pa onda brzog oporavka gospodarstva nego će oporavak vjerojatno trajati duže i dugo će nam trebati da se vratimo na pretkrizne razine gospodarske aktivnosti.

Sada kada spominjete upravo to razdoblje približite nam što vi podrazumijevate pod dugo. Kada slušamo ministra financija on je zapravo rekao da oporavak možemo očekivati zapravo 2022., a za neke djelatnosti i do 2023., to je još uvijek relativno dobro prolazno vrijeme u odnosu na onu prethodnu krizu iz koje smo se izvlačili 6, 7 godina?

Ova kriza je po brojnim karakteristikama različita u odnosu na onu prethodnu krizu, ona je bila uzrokovana brojnim makroekonomskim neravnotežama. Ova je uzrokovana jednim šokom koji je došao izvan gospodarstva, dakle radi se o izvanrednom zdravstvenom stanju i ono što se treba učiniti je održati gospodarstvo na životu kako bi ono preživjelo do pojave cjepiva ili pojave lijeka ili jednog i drugog zajedno i nastavilo tamo gdje se nalazilo u pretkriznom razdoblju. No danas je već vrlo vjerojatno da će doći do određenih promjena u gospodarskoj strukturi, dakle što ova pandemija duže traje, to je jasnije da će se gospodarska struktura morati promijeniti, da će se ona silom prilika promijeniti i to već vidimo i u Hrvatskoj da su se pojavili neki poduzetnici koji danas nude nešto što je primjereno ovom pandemijskom okruženju i novoj vrsti potražnje. Neki su se preorijentirali na rad od kuće, neki više usluga, više proizvoda nude online, tako da određene promjene u gospodarskoj strukturi će svakako doći pod utjecajem ove krize.

Dobro, manje-više govorite o privatnim poduzetnicima koji se naravno i brže prilagođavaju okolnostima na tržištu. Međutim, tu naravno je uvijek problem država koja i dalje, s obzirom na ukupno gospodarstvo, ima veliki utjecaj na gospodarska kretanja. Očekujete li Vi da će se u tom smislu napraviti ovi nužni reformski iskoraci o kojima pričamo zaista jako dugo? Svi kažu da su ovakve krize prilika za te zaokrete, pitanje je hoće li Vlada onda krenuti tim nekim novim smjerom, koja su zapravo i kako bi izgledao uopće taj gospodarski oporavak, što su ono nekakvi nužni potezi koji bi Hrvatskoj donijeli onda neke dugoročnije benefite?

Da, svakako ova kriza je još jedna prilika za te strukturne reforme i danas se sve češće govori da danas nositelji ekonomske politike imaju dva zadatka koja su u određenoj mjeri konfliktni, dakle s jedne strane podržavati ili održavati gospodarsku strukturu, s druge strane podržavati strukturne reforme, odnosno promjene te gospodarske strukture. To nimalo nije lako. U Hrvatskoj je možda jedna sretna okolnost što imamo bitno veći pristup sredstvima Europske unije nego što je to bio slučaj do sada. Ja se nadam da će se upravo ta sredstva iskoristiti kako bi se dodatno poradilo na strukturnim reformama, kako bi se više ulagalo u ono što je svim zemljama, pa tako i Hrvatskoj potrebno, a to su produktivne zelene investicije, to je digitalizacija, dakle sve on što podržava neko novo gospodarstvo. U pravu ste, javni sektor se uvijek sporije mijenja nego privatni sektor, no ja se nadam da će ova fiskalna situacija dovesti do veće nužnosti prioritizacije i u javnom sektoru i do potrebe da se i taj javni sektor mijenja.

Gospođo Švaljek, hvala Vam puno na ovoj analizi i današnjem gostovanju. Naravno, bit će još prilika da se otvore ove teme. Hvala na gostovanju u Newsroomu.

Hvala i Vama.