Na 21. Ekonomskoj radionici Hrvatska narodna banka ugostila je 31. siječnja profesoricu Helen Louri, bivšu zamjenicu guvernera grčke središnje banke i pročelnicu Katedre za ekonomiju na Athens University of Economics and Business School of Economic Sciences. Profesorica Louri predstavila je istraživanje "Neprihodonosni krediti u europodručju: jesu li fragmentirana bankovna tržišta rubnih zemalja?" (D. Anastasiou, H. Louri, M. Tsionas).
Cilj istraživanja bio je proučiti uzroke neprihodonosnih kredita (NPL) u zemljama europodručja u razdoblju od 2003. do 2013. i ispitati moguću fragmentaciju bankovnog tržišta europodručja, tj. razlikovati determinante NPL-ova u središnjim i rubnim državama. Povećanje tih kredita nakon 2008. ugrožava poslovanje mnogih europskih banaka, a time i cijelog sektora, što je i nadalje ozbiljan izazov, osobito u rubnim državama europodručja – Grčka, Italija, Irska, Portugal i Španjolska – koje su i bile najteže pogođene financijskom krizom. Banke s velikim udjelom NPL-ova u gubitku su, često se moraju dokapitalizirati, pa je dostupnost novih kredita manja, što usporava gospodarski rast.
Problem neprihodonosnih kredita proširio se na europodručje, ali najjače su izložene upravo rubne države europodručja, posebno one koje su se koristile programima podrške Međunarodnoga monetarnog fonda kao što su Portugal, Irska, Cipar i Grčka. Krajem 2016. godine NPL-ovi u europodručju dosegnuli su prosječno 6,2% (oko 900 mlrd. eura) i neravnomjerno su raspoređeni: 2,5% u Njemačkoj i Nizozemskoj, 6% u Španjolskoj, 15% u Irskoj i Italiji, 20% u Portugalu, 38% u Cipru i 45% u Grčkoj (izraženi postoci odnose se na udio u ukupnim kreditima u svakoj državi pojedinačno). Navedeni postoci potvrđuju veliku razliku između središnjih i rubnih zemalja europodručja.
U istraživanju autori su se služili tromjesečnim podacima banaka iz europodručja u razdoblju od 2003. do 2016., tj. od 138 banaka iz središnjih država i 88 banaka iz rubnih država. Upotrebom ekonometrijskih metodologija procijenili su da na NPL-ove utječu iste makroekonomske i bankovne specifične varijable, ali utjecaj je puno jači u rubnim državama članicama te je odbačena hipoteza jednakosti, a potvrđen još jedan aspekt bankovne fragmentacije u europodručju.
Louri se osvrnula i na grčko iskustvo ulaska u europodručje kao i na duboku financijsku krizu kroz koju je Grčka prošla. Istaknula je da danas sedamdeset posto Grka i dalje smatra kako je bolje da su dio europodručja, a ne izvan njega. "Kada smo ulazili u europodručje likvidnost je bila velika na svjetskom tržištu i nismo proveli nužne strukturne reforme, tako da smo se i unatoč uvedenom euru našli u golemim problemima." Smatra da je Grčka tužna priča s periferije europodručja i primjer je loše lekcije, kao i slučaj Portugala. "Mislim da zemlje koje ulaze u europodručje trebaju biti oprezne i izvrsno pripremljene, trebaju pojačati konkurentnost, provesti strukturne reforme i uspostaviti fiskalnu ravnotežu. Reforme su nužne, a nijedna grčka vlada, a imali smo ih mnogo, nije imala hrabrosti provesti nužne reforme dok se nismo doveli u situaciju da nemamo izbora", naglasila je Louri. "Unatoč financijskoj krizi i razdoblju od 2010. do 2018. koje je Grčka prošla uz programe podrške MMF-a i EU-a, ostajem čvrsto uvjerena u dugoročne koristi eura", poručila je.