Poštovani gospodine Predsjedniče, uvažene zastupnice i zastupnici, poštovane dame i gospodo,
sukladno Zakonu, Hrvatska narodna banka dva puta godišnje obavještava Hrvatski sabor o financijskom stanju, stupnju ostvarenja stabilnosti cijena i provedbi monetarne politike. S tom svrhom dostavljeno je Saboru i ovo Godišnje izvješće Hrvatske narodne banke. U svom daljnjem izlaganju uz navedenu informaciju o financijskom stanju, stupnju ostvarenja stabilnosti cijena i provedbi monetarne politike, osvrnut ću se još jednom i na mogućnosti i ulogu monetarne politike u gospodarskom oporavku i rastu Hrvatske. Na tome tragu započinjem s ocjenom opće dinamike gospodarske aktivnosti u proteklom razdoblju.
Realni BDP uglavnom je stagnirao na niskoj razini s kraja 2013. godine, a na godišnjoj razini bruto domaći proizvod u Republici Hrvatskoj realno se smanjio za 0,4%, zbog pada gospodarske aktivnosti u drugoj polovini 2013. Pritom se bruto domaća vrijednost (BDV) smanjila u većini djelatnosti, a ponajviše u građevinarstvu i primarnim djelatnostima (poljoprivreda, šumarstvo i ribarstvo). S druge strane, prerađivačka industrija pokazala je znakove oporavka. Ukupno, od početka krize došlo je do kumulativnog pada gospodarske aktivnosti od 12,4%.
U 2014. godini pozitivan doprinos gospodarskim kretanjima došao je prvenstveno od rasta izvoza. Nasuprot tome, domaća potražnja nastavila se smanjivati, a glavni razlozi su bili ponovno intenziviranje pada investicija, razduživanje kućanstava te nepovoljna očekivanja o budućim gospodarskim kretanjima.
Takva kretanja realne gospodarske aktivnosti odrazila su se i na tržište rada. Broj zaposlenih osoba stagnirao je na niskoj razini dosegnutoj krajem 2013., a na godišnjoj se razini smanjio za 0,9% (isključujući administrativno brisanje u listopadu 2014.) zbog snažnog pada u drugoj polovini 2013. Broj registriranih nezaposlenih osoba pri HZZ-u, nasuprot tome, snažno se smanjio. To je prvenstveno bila posljedica pojačanog brisanja onih nezaposlenih osoba iz evidencije HZZ-a koje se nisu pridržavale zakonskih odredbi. Kada govorimo o prosječnoj stopi registrirane nezaposlenosti u 2014., ona se blago smanjila na 19,7% u odnosu na 20,3% u 2013. Relevantna, međunarodno usporediva anketna stopa nezaposlenosti zadržana je na prosječnoj razini od 17,3%. Kada je riječ o cijeni rada, nominalne plaće su stagnirale (0,2%), dok su realne plaće blago povećane (0,4%) uslijed smanjenja potrošačkih cijena.
Što se događalo s općom razinom cijena? Prosječna godišnja stopa inflacije potrošačkih cijena smanjila se s 2,2% u 2013. na –0,2% u 2014. godini. Prosječna godišnja stopa promjene temeljnog indeksa potrošačkih cijena iz kojeg su, između ostalog, isključene cijene energenata i poljoprivrednih proizvoda, ali ne i prerađenih prehrambenih proizvoda, iznosila je u 2014. –0,4%, te je bila izraženija od stope pada ukupnog indeksa. Važno je istaknuti da je na kretanje inflacije najveći utjecaj imalo smanjenje cijena sirovina na svjetskom tržištu, i to posebice cijena prehrambenih sirovina koje su se prelile na domaće cijene. Tako se doprinos prehrambenih proizvoda ukupnoj godišnjoj inflaciji smanjio s 1,5 postotnih bodova u 2013. na –0,3 postotna boda u 2014. Dodatno, snažni pad cijena sirove nafte na svjetskom tržištu u posljednjem tromjesečju 2014. prenio se na domaće cijene. Trend pada cijena sirove nafte na svjetskom tržištu bio je prisutan od srpnja, a pojačao se tijekom studenog i prosinca pa je cijena barela nafte tipa Brent od 56 USD zabilježena krajem godine bila za 50% niža od cijene zabilježene sredinom godine. Slaba inozemna i domaća gospodarska aktivnost i niska temeljna inflacija u euro području također su, ali u manjoj mjeri, pridonijele smanjenju domaće inflacije u 2014. Odsustvo domaćih troškovnih pritisaka, koje se ogleda u stagnaciji jediničnih troškova rada, dodatno je pridonosilo ostvarivanju niske inflacije.
Osvrnut ću se sada na međunarodnu razmjenu Republike Hrvatske, tokove kapitala i inozemni dug.
Tekući račun platne bilance u 2014. već je drugu godinu zaredom zabilježio višak koji je iznosio 0,7% BDP-a u usporedbi s 0,8% BDP-a ostvarenih u 2013. Tome je najviše pridonio izvoz usluga, i to uslijed rasta prihoda od turizma, te brži rast robnog izvoza od robnog uvoza. Istovremeno su rast dobiti banaka i poduzeća u stranom vlasništvu te povećani kamatni troškovi po inozemnim obvezama, prvenstveno države, umanjivali višak tekućeg računa. Osim toga, višak se smanjio u usporedbi s prethodnom godinom zbog slabije raspodjele sredstava primljenih iz EU fondova krajnjim korisnicama u odnosu na uplate države u proračun EU-a. Pritom treba istaknuti da se na tekućem i kapitalnom računu platne bilance evidentiraju samo sredstva isplaćena krajnjim korisnicima, dok se primljena, ali neraspoređena sredstva bilježe na financijskom računu. Uzmu li se u obzir i neraspoređena sredstva, ukupan saldo transakcija s EU-om bio je pozitivan u 2014.
Na tokove kapitala s inozemstvom u 2014. u najvećoj je mjeri utjecalo poboljšanje neto dužničke pozicije banaka, koje su istovremeno i smanjile svoje inozemne obveze i povećale inozemnu imovinu. S druge strane, dug države je porastao, premda znatno manje nego 2013. godine jer je država dio financijskih potreba osigurala potkraj 2013. godine. Neto inozemna izravna ulaganja povećala su se u odnosu na 2013., no prije svega zbog rasta dobiti domaćih banaka u stranom vlasništvu, dok je priljev vlasničkih ulaganja, isključi li se utjecaj kružnog izravnog ulaganja u 2014., bio slabiji nego godinu prije. Najviše ulaganja ostvareno je u ostalim poslovnim djelatnostima, poslovanju nekretninama te hotelima i restoranima.
Promatra li se neto dužnička pozicija Hrvatske, njezino poboljšanje, koje je započelo još 2011., nastavljeno je i u 2014. Neto inozemni dug blago je smanjen te je na kraju godine iznosio 25,2 mlrd. EUR, odnosno 58,5% BDP-a. Nasuprot tome, tijekom 2014. bruto inozemni dug porastao je za 0,8 mlrd. EUR i dosegnuo 46,7 mlrd. EUR. Njegov rast isključivo je posljedica nepovoljnog učinka međuvalutnih promjena uslijed jačanja američkog dolara prema euru, iako je u većini izdanja obveznica ugrađena zaštita od tečajnog rizika. Zbog rasta stanja duga i smanjenja BDP-a, pogoršao se i relativni pokazatelj bruto inozemne zaduženosti, koji je u 2014. iznosio 108,4% BDP-a.
Na kraju 2014. međunarodne pričuve RH iznosile su 12,7 mlrd. EUR, što je za 1,7% manje nego na kraju prethodne godine. Na pad pričuva utjecale su neto prodaje deviza u ukupnom iznosu od 0,2 mlrd. EUR i smanjenje deviznog depozita države kod HNB-a, dok je u smjeru porasta pričuva djelovala ostvarena zarada od njihovog ulaganja te pozitivne tečajne razlike. Za razliku od bruto pričuva, neto raspoložive pričuve povećale su se u 2014. za 0,1 mlrd. EUR (1,3%) i na kraju godine dosegnule su 10,7 mlrd. EUR.Unatoč smanjenju bruto međunarodnih pričuva, pokazatelj njihove dostatnosti, mjeren pokrićem kratkoročnog inozemnog duga prema preostalom dospijeću, blago se poboljšao. Ovaj je pokazatelj na kraju 2014. iznosio 92,2% ili 0,7 postotnih bodova više nego prethodne godine.
Kao i do sada, i u 2014. godini međunarodnim pričuvama RH nastavilo se upravljati na načelima visoke sigurnosti i likvidnosti. Stopa povrata dolarskog portfelja HNB-a za trgovanje u 2014. iznosila je 0,24%, dok je stopa povrata eurskog portfelja HNB-a za trgovanje u istom razdoblju iznosila 0,42%. Bolji rezultat u odnosu na isto razdoblje 2013. godine posljedica je pada prinosa te porasta cijena njemačkih i američkih obveznica, kao i porasta cijena ostalih eurskih obveznica u koje su se devizne pričuve ulagale. Eurski portfelj koji se drži do dospijeća, čija su sredstva uložena u dugoročnije obveznice koje nose više prinose, u 2014. godini ostvario je povrat od 2,06%.
Prijeđimo sada na bankarski sektor, na koji su se također odrazila prije opisana, nepovoljna makroekonomska kretanja. Pokazatelji profitabilnosti banaka u 2014. znatno su ispod razina koje se smatraju dobrima, iako su se blago poboljšali u odnosu na 2013., a dobit banaka se oporavila u 2014. nakon snažnog smanjenja u 2013. Smanjeni troškovi rezerviranja za gubitke bili su najvažniji čimbenik povećanja dobiti, premda su i dalje znatno opterećivali poslovne rezultate banaka. Uz manje troškove rezerviranja, oporavku zarada pridonijeli su i veća operativna dobit, pretežito ostvarena uslijed pada pasivnih kamatnih stopa i nižih troškova izvora financiranja, te daljnji napori ka optimizaciji poslovanja. Porasli su prihodi ostvareni prodajom dijelova poslovanja, opći troškovi nastavili su pad, a prihodi od provizija i naknada osjetno su porasli. Međutim, osnovni izvor zarade, kamatni prihod, nastavio je pad uslijed slabe kreditne aktivnosti, rasta problematičnih potraživanja i novih pravila potrošačkog kreditiranja. Sukladno navedenim kretanjima, pokazatelji profitabilnosti oporavili su se u odnosu na prethodnu godinu, pri čemu je profitabilnost prosječne imovine (ROAA) porasla na 0,6%, a profitabilnost prosječnog kapitala (ROAE) na 3,6%.
Profitabilnost su narušili rastući gubici u kreditnim portfeljima banaka. Naime, na kvalitetu kreditnih portfelja banaka nepovoljno su utjecali makroekonomska kretanja i izostanak oporavka gospodarske i kreditne aktivnosti. Udio djelomično nadoknadivih i potpuno nenadoknadivih plasmana u ukupnim plasmanima je na kraju 2014. iznosio 16,9% i povećan je u usporedbi s 15,7% zabilježenih na kraju 2013., čime je i trošak kreditnog rizika zadržan na povišenoj razini. Nakon tri godine uzastopnog smanjenja, banke su u 2014. godini povećale svoje izvanbilančne obveze za 2,7 mlrd. kuna, pri čemu je ključan utjecaj na njihov rast imalo povećanje obveza prema trgovačkim društvima. U strukturi izvanbilančnih obveza pretežito se radilo o povećanju okvirnih kredita i preuzetih obveza financiranja javnih trgovačkih društava, a prema ostalim trgovačkim društvima banke su izvanbilančnu izloženost najviše povećale na osnovi izdanih garancija.
No, banke imaju visoku adekvatnost kapitala koja ih čini otpornima na moguće makroekonomske poremećaje. Stopa ukupnoga (regulatornoga) kapitala banaka blago se povećala na kraju 2014. i iznosila je 21,4% naspram 21,0% zabilježenih na kraju prethodne godine. Uvođenjem novog kapitalnog režima (CRR/CRD IV) u 2014. rizici poslovanja i dalje su ostali pokriveni na odgovarajući način, a tome je pridonijela visoka razina i kvaliteta stavki kapitala te donesene mjere o zaštitnim slojevima kapitala. Pritom su istodobno smanjeni regulatorni kapital i ukupna izloženost riziku, premda je smanjenje ukupne izloženosti riziku bilo izrazitije zbog pada izloženosti prema kreditnom riziku. Na kapitaliziranost banaka pozitivno je djelovao rast pokrivenosti neprihodujućih kredita koja je tijekom 2014. godine porasla s 46,2% na 51,3% te na taj način smanjila negativni potencijalni učinak kreditnog rizika na stabilnost banaka. Stopa adekvatnosti kapitala stambenih štedionica zamjetno se povećala s 20,5%, koliko je iznosila na kraju 2013., na 23,5% na kraju 2014., ponajviše zbog smanjenja izloženosti kreditnom riziku, slično kao i kod banaka.
Naposljetku vrlo kratko o fiskalnim pokazateljima i javnim financijama. Javne financije u 2014. uvelike je obilježio ulazak Hrvatske u proceduru pri prekomjernom manjku. Naime, u uvjetima ekonomske stagnacije i niske inflacije, a unatoč provedenim konsolidacijskim naporima, došlo je do daljnjeg pogoršanja glavnih fiskalnih pokazatelja. Uvođenje statističke metodologije ESA 2010 u listopadu 2013. godine istovremeno u svim članicama EU također je zamjetno pogoršalo kvantifikacije fiskalnih pokazatelja (naročito razinu javnog duga), što se dogodilo u svega nekoliko članica EU uključujući Hrvatsku.
Usmjerio bih se sada na monetarnu politiku i ulogu Hrvatske narodne banke. Hrvatska narodna banka je u 2014. godini nastavila voditi ekspanzivnu monetarnu politiku, uz istodobno održavanje stabilnog tečaja kune prema euru, što je ključni preduvjet očuvanja financijske stabilnosti. Ekspanzivnost monetarne politike ogledala se prvenstveno u osiguravanju visoke razine kunske likvidnosti monetarnog sustava. Međutim, visoka likvidnost nije sama sebi svrhom, nego središnja banka nastoji pridonijeti poboljšanju uvjeta financiranja svih subjekata na domaćem tržištu. Tako su kreditne institucije u 2014. u prosjeku raspolagale s većim viškom kunske likvidnosti nego 2013., pa su se zahvaljujući tome, prekonoćne kamatne stope na međubankovnom tržištu i na tržištu trezorskih zapisa zadržavale na izuzetno niskim razinama. Usto, visoka je likvidnost imala povoljan učinak na pad aktivnih i pasivnih kamatnih stopa domaćih banaka.
HNB je, uz održavanje visoke likvidnosti, također nastojao potaknuti rast plasmana banaka gospodarstvu i otkupom obveznih blagajničkih zapisa. Naime, središnja banka je od kraja 2013. poticala kreditnu aktivnost otkupljivanjem obvezno upisanih blagajničkih zapisaprije roka dospijeća od banaka koje su zabilježile rast kredita odobrenih poduzećima. Unatoč nastojanjima, dinamiziranje domaće kreditne aktivnosti u 2014. je izostalo. Razloge treba tražiti u potisnutoj investicijskoj potražnji u uvjetima velike prezaduženosti poduzeća, nedovoljnim kolateralima u razdoblju padajućih cijena nekretnina, nastavku razduživanja stanovništva, niskoj razini poslovnog i potrošačkog optimizma, te velikom udjelu loših plasmana i nesklonosti banaka i poslovnih subjekata prema preuzimanju rizika. Tako su plasmani kreditnih institucija domaćim sektorima (isključujući središnju državu) u 2014. pali za 3,0% (isključujući tečajne promjene), što je njihovo najveće godišnje smanjenje od početka krize.
Da sumiram: HNB je instrumentima monetarne politike podupirao poboljšanje uvjeta financiranja države, banaka i privatnog sektora, te poticao kreditiranje na domaćem tržištu uz održavanje stabilnosti nominalnog tečaja kune prema euru kao ključnog preduvjeta za očuvanje financijske stabilnosti. Bez obzira na to, Hrvatska je zbog neprovođenja strukturnih reformi tijekom 2014. (ali i ranije) zamjetno zaostajala u preokretanju negativnih trendova i dinamiziranju realnoga rasta u usporedbi s novim zemljama članicama EU-a. Područja u kojima je nužno nastaviti i intenzivirati napore za provođenje strukturnih reformi su napose poboljšanje poslovne klime i podizanje konkurentnosti domaćeg gospodarstva, zatim povećanje inozemnih izravnih ulaganja što će posljedično utjecati na porast izvoza. Monetarna politika poduprijet će takva nastojanja svim raspoloživim instrumentima monetarne politike i primjerenom likvidnosti financijskog sustava, uz uvjet nastavka održavanja stabilnosti tečaja domaće valute.