Guverner Boris Vujčić razgovarao je s novinarom Jutarnjeg lista Gojkom Drljačom. Intervju je objavljen 18. rujna 2021.

Posljednjih nekoliko tjedana aktivnosti guvernera Hrvatske narodne banke obilježile su pripreme za ulazak u eurozonu. U ovom trenutku čini se da je to put na kojem više neće biti zaokreta. Pripreme za uvođenje eura više nisu pripreme – kreće realizacija tog projekta. Guverner je, primjerice, s ključnim predstavnicima EU već potpisao sporazum o početku kovanja eurskih kovanica. No, to ne znači daje to trasa na kojoj više neće biti dilema. Što ako, recimo, uđemo u eurozonu koju će tresti snažni inflatorni trendovi? Je li moguće da će nabujale cijene različitih vrsta imovine učiniti živote centralnih bankara mnogo uzbudljivijima, pa tako i Borisa Vujčića? No, prije toga smo šefu HNB-a ipak morali postaviti osjetljivo političko pitanje, ono o prešutnim prekoračenjima na tekućim računima hrvatskih građana.

U kojoj je mjeri priča s prešutnim i dopuštenim minusima bila predimenzionirana? Zbunjuje to što se ispostavilo da razlike u troškovima koje plaćaju vlasnici prešutnih i dopuštenih prekoračenja uopće nisu dramatične, pa se nije ništa naročito postiglo akcijom koja je bila ciljana da zaštiti vlasnike prešutnih minusa.

Do predimenzioniranja priče o minusima došlo je, kao što se to često događa, prvenstveno zbog nedovoljnog razumijevanja problema. Podsjećam, dopušteno prekoračenje bilo je tržišni standard do 2018. godine, a nakon toga banke su započele s postupnim prelaskom na prešutna prekoračenja. Poticaj je predstavljalo usklađenje s europskom regulativom, odnosno uključivanjem naknade za vođenje računa u izračun EKS-a. Taj proces još uvijek traje - zadnja banka koja je svoje klijente - potrošače - prevela s dopuštenih na prešutna prekoračenja provela je to krajem lipnja ove godine. Rezultati istraživanja HNB-a iz 2020. pokazali su da velika većina potrošača sada ima odobreno prešutno prekoračenje, koje pritom nije donijelo nikakve inovacije ni pogodnosti za potrošače u odnosu na dopušteno prekoračenje. Upravo suprotno, korisnici prešutnih prekoračenja izgubili su onu razinu zaštite koju su kao potrošači imali kod dopuštenog prekoračenja - primjerice, obročnu otplatu smanjenog ili ukinutog iznosa dopuštenog prekoračenja i ograničenje cijena uspostavljeno kroz maksimalno dozvoljenu visinu efektivne kamatne stope (EKS). U tom kontekstu treba promatrati i porast naknada za vođenje tekućih računa koje se uključuju u izračun EKS-a. Trend porasta tih naknada evidentan je od 2019. godine i možemo ga povezati s činjenicom da se ograničenje EKS-a ne primjenjuje kod prešutnih prekoračenja. Tako uz nešto višu kamatnu stopu, koja je trenutačno ograničena na 8,42%, banke naplaćuju i naknade za vođenje računa, a moguće i dodatne naknade. Osim toga, izvjesno je da dio potrošača kojima je odobreno prešutno prekoračenje bez njihova zahtjeva nije ni svjestan kreditnog odnosa u koji ulazi korištenjem tog prekoračenja. Zakonom o potrošačkom kreditiranju predviđeno je da prešutno i dopušteno prekoračenje budu dva različita proizvoda. Pri tome bi prešutno prihvaćena prekoračenja trebala biti iznimka, a ne pravilo. Stoga bi se prešutna prekoračenja trebala odobravati u manjim iznosima pa nedostatak ograničenja EKS-a ne bi proizvodio značajan financijski učinak potrošačima, jednako kao što bi bile ograničene neželjene posljedice za potrošače koje mogu nastati zbog manjeg obuhvata informacija koje se pružaju kod prešutnih prekoračenja. Razlika u trošku za građane koji koriste prešutni minus, u odnosu na troškove dopuštenog minusa, nije, kako ste primijetili, pretjerano velika i nitko od potrošača nam se na nju nije požalio. Ona, po našim procjenama, iznosi od 30 do 80 kuna godišnje. Međutim, glavni razlog za pokretanje regulatorne inicijative HNB-a jest osiguravanje boljeg standarda zaštite potrošača za one koji su prebačeni u prešutna prekoračenja, odnosno da se ubuduće bez zahtjeva klijenta ne mogu odobriti veliki iznosi prekoračenja, niti da se za te iznose može zatražiti naplata odjednom.

U EU se vidi zahuktavanje proizvođačkih cijena u industriji. Dojam je da će se u taj rast tek integrirati cijene energije te da je inflacijska spirala moguća čak i u ostarjeloj Europi. U kolovozu smo pak uočili veliki rast iznosa fiskaliziranih računa. Strahujete li od inflacije?

U proteklih se nekoliko desetljeća učvrstilo uvjerenje da su središnji bankari zauvijek pobijedili inflaciju, čak do te mjere da ona uporno podbacuje. No, dobro se sjetiti Simone de Beauvoir, koja je upozorila da ako živite dovoljno dugo, vidjet ćete da se svaka pobjeda pretvori u poraz. Središnje su banke u najrazvijenijim zemljama, vjerujem, svjesne te opasnosti. S globalnom financijskom krizom proživjele su upravo iskustvo povratka neprijatelja kojeg se smatralo davno pobijeđenim. Pa su i zbog toga danas oprezne, zbog čega vjerujem kako neće dopustiti da im izmakne pobjeda nad inflacijom. Za sada se čini kako pretežu razlozi zbog kojih bi se viša inflacija mogla smatrati prolaznom pojavom. Cijene energije u europodručju na godišnjoj razini trenutno rastu otprilike 15 posto. Taje komponenta, koja čini manje od desetine ukupne potrošačke košarice, odgovorna za gotovo polovicu inflacije u europodručju. No, u posljednjih je nekoliko mjeseci vidljivo usporavanje rasta tih cijena, a cijene nafte na svjetskom tržištu čak su se i nešto smanjile. Uz velik doprinos cijena energije, vidljiva je i koncentraciju porasta cijena u relativno uskom segmentu potrošačke košarice. Također, inflacijska očekivanja, koja ne prognoziraju savršeno inflaciju, ali mogu utjecati na njezino kretanje, i dalje su čvrsto usidrena. Neovisno o svemu rečenome, globalna ekonomija do sada se uvelike oporavila od pandemijske recesije. Čini se da su ograničenja za rast trenutno više na strani ponude nego na strani potražnje. Stoga su središnje banke diljem svijeta počele mijenjati smjer monetarne politike. U Rusiji, pojedinim zemljama Latinske Amerike, a i drugdje u tržištima u nastajanju, središnje banke već podižu kamatne stope. Europska središnja banka na početku je procesa smanjenja monetarnih poticaja, kao i američki FED. Proces normalizacije monetarne politike za sada je postupan, negdje brži, negdje sporiji, ali sigurno će se ubrzati ako se pokaže da su inflatorni pritisci trajnije naravi. Ne bih se usudio ekstrapolirati kretanje domaće inflacije iz prosječne vrijednosti fiskaliziranih računa. Ta vrijednost ovisi i o promjenama potrošačkih navika u segmentu dobara i usluga čija je potrošnja fiskalizirana, strukturi gostiju koji nam dolaze na Jadran, i još mnogim stvarima. Prosječan iznos fiskaliziranog računa u trgovini je znatno porastao nakon izbijanja pandemije, da bi se nakon toga počeo smanjivati, ali ipak je ostao iznad razina prije izbijanja krize. Takvo je kretanje upravo suprotno inflaciji i vjerojatno odražava upravo spomenute promjene potrošačkih navika u pandemiji i promjenu strukture gostiju. To još više dolazi do izražaja u ugostiteljstvu, gdje prosječni iznosi računa tijekom turističke sezone 2021. znatno nadmašuju one iz istog razdoblja 2019., što sugerira da su potrošači, dočepavši se više nego zasluženog odmora, iskoristili priliku za trošenje dijela prisilne "pandemijske" ušteđevine.

Jeste li očekivali inflaciju od 3,1 posto u kolovozu?

U uvjetima ublažavanja epidemioloških mjera i nastavka gospodarskog oporavka, a napose ukoliko bi rast turističke potražnje bio iznad očekivanja, moglo se očekivati određeno ubrzanje inflacije tijekom ljetnih mjeseci povezano s rastom turističke potražnje te mogućim snažnijim prelijevanjem rasta cijena sirovina na svjetskom tržištu te rasta vozarina na domaće cijene kao i zastojima u lancima opskrbe. Nakon snažnog rasta inflacije potrošačkih cijena početkom glavne turističke sezone (s 2,0% u lipnju na 2,8% u srpnju), u kolovozu je intenzitet ubrzanja inflacije znatno oslabio te se ukupna inflacija povećala za samo 0,3 postotna boda (na 3,1%). Ubrzavanje godišnjeg rasta cijena hrane nastavilo se i u kolovozu, ali manjim intenzitetom nego u srpnju. Najveći doprinos ubrzavanju cijena hrane dali su neprerađeni prehrambeni proizvodi (voće i povrće), što se uvelike može pripisati vremenskim nepogodama. Nadalje, u nešto manjoj mjeri ubrzanju godišnjeg rasta cijena hrane pridonijeli su i prerađeni prehrambeni proizvodi (kruh te mlijeko, sir i jaja), što se uglavnom može pripisati uvezenim troškovnim pritiscima, odnosno poskupljenju prehrambenih sirovina na svjetskom tržištu. Godišnji rast cijena hrane u kolovozu ublažilo je usporavanje rasta cijena mesa te ulja i masti. Godišnja stopa rasta cijena energije u kolovozu se neznatno povećala, ali je doprinos energije ukupnoj inflaciji i dalje najveći te iznosi 1,4 postotna boda. Stopa temeljne inflacije (koja ne uključuje cijene poljoprivrednih proizvoda, energije ni administrativne cijene) u kolovozu je tek blago porasla (za samo 0,2 postotna boda) i zadržala se na relativno niskoj razini (1,8%). Uz prerađene prehrambene proizvode blagom ubrzanju temeljne inflacije u kolovozu pridonijele su i usluge, što je uglavnom bio rezultat povećanja godišnjeg rasta cijena usluga povezanih s turizmom. Godišnji rast cijena industrijskih proizvoda također se blago ubrzao te za sada nije vidljivo znatnije prelijevanje poskupljenja industrijskih sirovina, povećanja vozarina te nestašice pojedinih intermedijarnih dobara na svjetskom tržištu na domaće potrošačke cijene. Godišnja inflacija potrošačkih cijena u Hrvatskoj mjerena HIPC-om iznosila je u kolovozu 3,1% te je bila neznatno viša od one zabilježene u europodručju. Na razini godine inflacija bi mogla biti nešto preko 2 posto, dok se iduće godine i dalje očekuje smanjenje stope inflacije na ispod 2 posto.

Ako ipak kojim slučajem bude inflacije, može li ona pomrsiti planove ulaska u eurozonu, odnosno uvođenja eura?

Stope inflacije i opći trendovi inflacije u Hrvatskoj i europodručju u ovoj su godini vrlo slični. Međutim, to nužno ne jamči ispunjavanje inflacijskog kriterija konvergencije, koji propisuje da bi inflacija u referentnoj godini trebala biti ispod prosjeka triju zemalja članica EU s najboljim ostvarenjem inflacije uvećanog za jedan i pol postotni bod. Naime, ne oporavljaju se sve članice europodručja od korona recesije jednakom brzinom. Ostale mediteranske zemlje nisu imale jednako dobru turističku sezonu kao Hrvatska. Problema ima i Njemačka. Stoga je i raspršenost stopa inflacije među zemljama članicama vrlo visoka. Ne može se unaprijed otkloniti ni neobična, hipotetska, situacija da inflacija u europodručju, koju Europska središnja banka trenutno projicira na 2,2 posto, u ovoj godini nadmaši inflacijski kriterij. Neovisno o svemu, inflacijski kriterij je takav kakav jest već trideset godina i svaka ga je članica morala ispuniti da bi mogla uvesti euro. Hoće li Hrvatska ispuniti taj kriterij, vjerojatno nećemo znati do početka sljedeće godine, a možda čak ni do svibnja, kad se očekuje objava narednog Izvješća o konvergenciji Europske komisije. Naime, Europska komisija je iz izračuna inflacijskog kriterija isključivala neke zemlje u slučajevima kad su bitno odstupale od općih trendova. Tu je pitanje što možemo definirati kao zemlje s najboljim inflacijskim ostvarenjem.

Dojam je da su cijene više vrsta imovine jako napuhane, a to se ne vidi iz službenih podataka o inflaciji. Koliko je to opasno?

Podcjenjivanje rizika na financijskim tržištima i prenapregnute vrijednosti različitih oblika financijske imovine trenutno su jedan od glavnih rizika za financijsku stabilnost. Zbog toga je korisno kontinuirano upozoravati tržišne sudionike na rizike koje preuzimaju. Vjerojatno se sjećate i mog govora u kojemu sam spomenuo zapjenjenost tržišta nekretnina, stoje za nas najviše relevantno budući da nemamo razvijena tržišta vrijednosnih papira. Za sudionike na financijskim tržištima često vrijedi izreka Ayn Rand - najteže je objasniti očite stvari za koje su svi odlučili da ih ne žele vidjeti. Činjenica da su cijene raznim oblika financijske imovine neuobičajeno visoke ipak ne znači neophodno da nas iza ugla očekuje financijska kriza. Cijene ne moraju nužno naglo pasti, već je moguće daje pred nama razdoblje njihova neuobičajeno sporog rasta, stagnacije ili postupnog smanjivanja. Čak i ako cijene na financijskim tržištima snažnu padnu, to ne mora automatski izazvati financijsku krizu. Otpornost globalnog financijskog sustava, a posebno banaka, znatno je ojačana regulatornim reformama koje su provedene kroz posljednje desetljeće. Konačno, ne može se nedvojbeno utvrditi razmjere precijenjenosti financijske imovine u okružju strukturno niskih kamatnih stopa. Ako ravnotežne kamatne stope i u budućnosti ostanu niske, to može poduprijeti trajno visoke razine cijena financijske imovine.

I dalje gledamo trend rasta štednje. Ukazuje li to kako i dalje postoji visoka razina opreza, straha od neizvjesnosti?

Stopa štednje snažno se povećala nakon izbijanja pandemije pa je s otprilike desetak posto raspoloživog dohotka u 2019. godini skočila na gotovo 21 posto u drugom tromjesečju prošle godine. Glavni je razlog tog porasta nedostupnost pojedinih dobara i osobito usluga za potrošnju dok je gospodarstvo bilo zaključano. U manjoj je mjeri porastu štednje pridonijela i bojazan oko izgleda za posao i plaće. Od tog se vrhunca stopa štednje ipak počela smanjivati pa je u prvoj polovici ove godine iznosila otprilike 12 posto dohotka, što je tek blago povišeno u odnosu na pretkriznu razinu. Prema kraju godine štednja bi mogla nastaviti smanjivati usporedno s postupnim vraćanjem pretkriznih obrazaca potrošnje.

Kakvim ocjenjujete stanje zaduženosti korporativnog sektora?

Na površini se ništa bitno nije dogodilo. Pokazatelji zaduženosti poduzeća razmjerno blago su se pogoršali i prekinuli trajniji trend poboljšanja te su se vratili na razine na kojima su bili prije nekoliko godina. No, ispod mirne površine kriju se promjene povezane s asimetričnim utjecajima pandemije za različite djelatnosti. Zaduživala su se uglavnom poduzeća koja su bila najviše pogođena mjerama socijalnog distanciranja, kao što su ugostiteljstvo i dijelovi trgovine i prometa. S druge strane, poduzeća koja nisu bila izložena učincima pandemije, ili su čak imala i određenih koristi, kao ona iz informacijskih i komunikacijskih djelatnosti, uglavnom su jačala likvidnost. Brzina i intenzitet gospodarskog oporavka ipak daju naslutiti da su ranije zabrinutosti u pogledu sposobnosti dijela poduzeća za prevladavanje financijskih učinaka pandemije bile pretjerane. Najviše pogođena poduzeća još će neko vrijeme nositi financijsko breme pandemije, međutim velikoj većini ono neće predstavljati nepremostivu zapreku za poslovanje.