Inflacija potrošačkih cijena u 2021. se godini – nakon višegodišnjeg razdoblja u kojem su cijene rasle sporije od dugoročnog prosjeka – ponovno ubrzala i tako se našla u fokusu medija i šire javnosti. Pritom je percipirana inflacija, tj. potrošačka subjektivna ocjena porasta cijena izrazito visoka i u proteklim mjesecima raste snažnije od službene inflacije koju objavljuje Državni zavod za statistiku (DZS). U ovom se blogu na temelju podataka iz Ankete o pouzdanju potrošača analiziraju promjene percipirane inflacije u Hrvatskoj, a zatim i uzroci recentnog razilaženja percipirane i ostvarene stope potrošačke inflacije. Osim toga, budući da neuobičajeno snažno odstupanje percipirane od ostvarene inflacije katkad upozorava i na probleme vezane uz kredibilitet i povjerenje u službenu statistiku cijena, uspoređujemo također maloprodajne cijene niza proizvoda koje objavljuje DZS s mikropodacima o cijenama u maloprodaji glavnih trgovačkih lanaca u zemlji. Ta usporedba upućuje na visok stupanj usklađenosti između kretanja pojedinih komponenata potrošačke inflacije koju izračunava DZS i mikropodataka o cijenama pojedinih proizvoda kojima raspolaže HNB.

Percepcija inflacije izrazito je važna nositeljima monetarne politike jer je usko povezana s formiranjem očekivanja o budućoj inflaciji, koja su, naposljetku, važna odrednica budućih ostvarenja inflacije. Radi kvantifikacije percipirane inflacije u Hrvatskoj analizirali smo odgovore iz Ankete o pouzdanju potrošača, koja na uzorku od 1000 ispitanika svakog mjeseca pruža informacije o subjektivnoj ocjeni promjene cijena u proteklih 12 mjeseci – percipiranoj inflaciji.^[1] Iz Slike 1., koja uspoređuje prosječnu percipiranu inflaciju s ostvarenom potrošačkom inflacijom, može se zaključiti da ispitanici u prosjeku vrlo dobro uočavaju smjer kretanja inflacije (usporavanje ili ubrzavanje). No, istodobno postoji velika pristranost u percepciji inflacije – ona je ustrajno viša od ostvarene stope inflacije.^[2] Isto tako, u posljednjih je nekoliko mjeseci percipirana inflacija snažno porasla i sada premašuje 24%, što je znatno više od ostvarene stope potrošačke inflacije od 3,8% u listopadu. Osim toga, prosječna percepcija inflacije raste neuobičajeno brzo u odnosu na ostvarenu inflaciju i kreće se na razinama koje su se bilježile u razdobljima kada je godišnja inflacija iznosila otprilike 7% ili 8%, dakle više od trenutačne.

Bitno je naglasiti da se naša analiza zasniva na prosječnoj percepciji inflacije svih ispitanika ankete, a ona se može znatno razlikovati od percepcije koju imaju pojedinci. Detaljnija analiza podataka otkriva kako percepcija inflacije među ispitanicima nije homogena i ovisi, između ostalog, o razini njihova dohotka. Unatoč tome, fokus na prosječne vrijednosti omogućava usporedbu percipirane inflacije sa službenom statistikom cijena, koja se temelji na potrošačkoj košarici prosječnoga kućanstva. Stvarne se strukture potrošačkih košarica svakoga kućanstva pritom, slično kao i njihova percepcija, također dosta razlikuju, međusobno kao i u odnosu na prosječnu košaricu koju primjenjuje DZS za izračun inflacije.

Mogući su uzroci uočene pristranosti prosječne percipirane inflacije brojni. U prvom redu relativna važnost koju pri formiranju odgovora na anketno pitanje o percepciji inflacije potrošači dodjeljuju cijenama pojedinih dobara i usluga (subjektivni ponderi) ne mora biti istovjetna onoj kojom se DZS služi pri izračunavanju službenog indeksa cijena i koja je dobivena iz strukture potrošnje kućanstava (objektivni ponderi). Drugim riječima, potrošači ključnim za percepciju inflacije ne moraju smatrati stvarnu strukturu potrošnje svog kućanstva, već mogu pridati neproporcionalno veliku pozornost pojedinim, njima važnim dobrima i uslugama, primjerice onima koje kupuju često i/ili im cijena izrazito snažno raste. Osim toga, uz kretanje cijena dobara i usluga koji ulaze u indeks potrošačkih cijena (IPC), potrošači pri formiranju mišljenja o promjeni "razine cijena" u obzir također mogu uzimati kretanja cijena nekretnina, vrijednosnica i ostale imovine koji ne ulaze u konstrukciju IPC-a.

Uzroke povećane percepcije inflacije treba tražiti u kretanju cijena pojedinih proizvoda. Kako bismo odredili glavne generatore percepcije inflacije, tj. njezine subjektivne odrednice, regresijskim modelom analiziramo vezu percipirane odnosno ostvarene inflacije s pet glavnih podagregata ostvarene inflacije – energijom, prehranom (prerađeni i neprerađeni proizvodi), industrijskim proizvodima (bez prehrane i energije) te uslugama. Udjeli pojedinih vrsta robe i usluga u potrošačkoj košarici (koje aproksimiraju regresijski koeficijenti) ne odražavaju nužno njihov doprinos ukupnoj inflaciji, već jedino predstavljaju pondere uz koje one ulaze u izračun ukupne inflacije. Npr. energija ima relativno malen ponder u inflaciji (otprilike 15%), no zbog svoje izrazite kolebljivosti ("volatilnosti") ima dvostruko veću važnost za njezina ukupna kretanja pa tako objašnjava otprilike 30% ukupne varijabilnosti inflacije (Slika 2. lijevo). Stoga se ocjenjuje da energija ima vrlo bitnu ulogu u formiranju percepcije potrošačke inflacije. Osim uz energiju percepcija inflacije snažno je vezana i uz kretanja druge kolebljive komponente inflacije – cijene prehrane, dok promjene cijena stabilnijih komponenata inflacije, poput usluga i cijena industrijskih proizvoda, potrošači u prosjeku gotovo i ne primjećuju (Slika 2. desno). Ipak, treba napomenuti da ovakav jednostavan model koji u svrhu objašnjavanja percepcije inflacije u obzir uzima samo pet relativno širokih podagregata potrošačke inflacije, uspijeva objasniti tek otprilike dvije trećine kretanja percipirane inflacije. Takav rezultat pokazuje da je rastav ukupne potrošačke košarice na pet osnovnih komponenata u određenoj mjeri pregrub, nedovoljno nijansiran i da bi uzroke povećane percepcije inflacije trebalo tražiti na razini pojedinog proizvoda.

Iz navedenih se nalaza može naslutiti da je percepcija inflacije trenutačno visoka jer pretežno rastu cijene upravo onih proizvoda i usluga koji se često konzumiraju i plaćaju jednokratno. Promjene cijena takvih dobara i usluga potrošači redovito primjećuju, neovisno o njihovu često niskom trošku u odnosu na trošak ukupne potrošačke košarice, a osobito ih zamijete kada se te cijene znatnije mijenjaju. Za ilustraciju tog fenomena na Slici 3. (lijevo) prikazana je razdioba stopa promjene cijena svih skupina proizvoda (252) prema klasifikaciji ECOICOP, koju rabi DZS pri konstrukciji službenog indeksa potrošačke inflacije. Kod recentnog porasta potrošačkih cijena vrlo je izražena asimetrija pa je vidljivo kako neuobičajeno snažno rastu cijene nekih ključnih prehrambenih proizvoda poput suncokretova ulja (na slici označeno kao "Ostala jestiva ulja"), mlijeka i mliječnih proizvoda, kruha, krumpira kao i goriva za automobile (benzin, dizel). Svi ti proizvodi pripadaju kategorijama koje, prema prethodno pokazanom (Slika 2.), najviše utječu na potrošačku percepciju inflacije.

Unatoč snažnom rastu cijena nekih osnovnih proizvoda iz potrošačke košarice porast cijena zasad nije široko rasprostranjen. Udio potkomponenata indeksa cijena koje su rasle po stopi većoj od 3,9%, koliko je iznosila potrošačka inflacija mjerena HIPC-om^[3] u listopadu, bio je otprilike 24%, što upućuje na to da glavnina doprinosa porastu cijena dolazi od manjeg broja proizvoda. Kada su god potrošačke cijene na godišnjoj razini u Hrvatskoj rasle po navedenoj stopi od 3,9% – u travnju 2000., studenome 2005., listopadu 2007., veljači 2009. – udio dobara i usluga iz potrošačke košarice čije su cijene rasle po stopi većoj od ukupne inflacije, bio je veći od onoga iz listopada ove godine. Iz toga se može naslutiti da je raširena percepcija visoke inflacije povezana i sa spomenutom asimetrijom, odnosno snažnim porastom cijena manjeg dijela proizvoda koje potrošači jako zamjećuju, neproporcionalno u odnosu na njihov stvarni doprinos inflaciji.

Iznimno snažno odstupanje percipirane od ostvarene inflacije može signalizirati i određene probleme povjerenja u službenu statistiku cijena. Da bi se razriješile i neke sumnje koje su se pojavile u javnosti glede korištenih podataka i metodologije, uspoređujemo cijene niza odabranih esencijalnih proizvoda koje objavljuje DZS s mikropodacima^[4] o cijenama u maloprodaji glavnih trgovačkih lanaca u zemlji koji se redovito prate u HNB-u. Bitno je pritom naglasiti da je DZS-ov način izračuna indeksa cijena u potpunosti u skladu s Eurostatovim preporukama i tako primjerice vodi računa o "kontroli kvalitete", temelji se na praćenju istih proizvoda tijekom vremena kada je god to moguće te anketari geografski pokrivaju cijelu Hrvatsku.^[5] S druge strane, naš pristup, koji se služi alternativnim izvorom podataka o cijenama, bitno je rudimentarniji u metodološkom smislu i temelji se na jednostavnim prosjecima stopa rasta svih dostupnih proizvoda iz neke kategorije. Osim toga, obuhvat alternativnih indeksa u geografskom je smislu uži negoli kod DZS-a, jer su mikropodaci skupljeni u nizu maloprodajnih trgovina isključivo na području Grada Zagreba. No, za svaki je proizvod dostupan velik broj opaženih cijena, primjerice 29 njih za suncokretovo ulje, 168 za različite tipove jogurta ili čak 1758 za vina, što daje kompletnu sliku kretanja cijena određenih proizvoda.

Kretanje cijena na koju upućuju alternativni izvori podataka uglavnom je u skladu sa službenom inflacijom niza maloprodajnih proizvoda koju je izračunao DZS (Slika 4.). Posebno se to odnosi na esencijalne prehrambene proizvode poput mesa, mlijeka i mliječnih proizvoda, brašna, šećera, jaja ili ulja. U tom smislu, unatoč znatnim razlikama u primijenjenoj metodologiji, nema očitih dokaza koji bi podupirali sumnju u kvalitetu praćenja cijena pojedinih esencijalnih maloprodajnih proizvoda od strane službene statistike.^[6]

Cijene pojedinih skupina proizvoda, osobito onih koji se odlikuju izrazitom heterogenošću, izrazito je teško pratiti jednostavnim indeksom cijena. Primjerice, cijene se vina, zbog velike heterogenosti u kvaliteti, međusobno znatno razlikuju i stoga ih je primijenjenom alternativnom metodologijom vrlo teško pouzdano pratiti. Posljedica je raspršenosti svih dostupnih cijena vina, njih 1758, također relativno niža korelacija službene statistike cijene vina s alternativnim pokazateljem na Slici 4. Za razliku od toga, cijene homogenijeg proizvoda, poput primjerice jaja (njih 47), manje su raspršene u odnosu na cijene vina i stoga ih je puno lakše pratiti konstruiranim jednostavnim pokazateljima.

Prehrana i energija, koje dominantno određuju percepciju inflacije u Hrvatskoj, više su zastupljene u potrošačkoj košarici nego u većini članica EU-a. Vjerodostojnost službene statistike, osim o kvalitetnom praćenju cijena pojedinih dobara i usluga, ovisi i o načinu na koji ona određuje njihovu zastupljenost u potrošačkoj košarici, tj. o njihovim ponderima. Relativna zastupljenost pojedinih dobara i usluga u indeksu potrošačkih cijena temelji se na podacima o prosječnoj potrošnji pojedinih dobara ili usluga dobivenima iz Ankete o potrošnji kućanstava. Međunarodna usporedba pondera onih podagregata HIPC-a koji dominantno određuju percepciju inflacije u Hrvatskoj, poput energije i prehrane, upućuje na neke zanimljive nalaze. Prvo, Slika 5. jasno pokazuje da Hrvatska pripada skupini članica EU-a s najvećom zastupljenošću prehrane i energije u ukupnoj potrošačkoj košarici. Imajući na umu da tu skupinu, osim Hrvatske, čine i ostale članice EU-a s ispodprosječnom razinom dohotka po stanovniku, ovaj je nalaz konzistentan s činjenicom da u Hrvatskoj, kao relativno siromašnoj članici EU-a, veći udio ukupnog dohotka otpada na kupnju esencijalnih dobara i usluga za temeljne životne potrebe, poput onih vezanih uz prehranu ili potrošnju energije. To je vidljivo iz detaljnije usporedbe zastupljenosti pojedinih prehrambenih proizvoda u ukupnoj potrošnji u nas u odnosu na EU. Zastupljenost svih potkategorija hrane i pića, osim cijena ribe i plodova mora, u Hrvatskoj je u ukupnoj potrošačkoj košarici viša od one u EU-u, što je u skladu s rezultatima prikazanima na agregatnoj razini. Prehrana i energija, koje pretežno određuju percepciju inflacije u Hrvatskoj, također su više zastupljene u potrošačkoj košarici nego u većini članica EU-a, a slično kao u drugim zemljama s nižom razinom dohotka, što potvrđuje da ponderi doista odražavaju stvarnu strukturu potrošnje.

1. Anketu o pouzdanju potrošača za HNB provodi agencija Ipsos. Iz navedene ankete analizirali smo distribuciju odgovora na pitanje 5.1 u kojem se od ispitanika traži kvantifikacija (u postotnim bodovima) promjene "razine cijena" u proteklih 12 mjeseci, dakle percepcija tekuće stope godišnje inflacije. ↑

2. Percepcija inflacije na Slici 1. prikazuje vagani prosjek odgovora, pri čemu smo iz analize isključili ekstremne vrijednosti (percepciju inflacije iznad 90%). ↑

3. DZS računa dva indeksa cijena na temelju iste košarice proizvoda: indeks potrošačkih cijena (IPC) i harmonizirani indeks potrošačkih cijena (HIPC). Navedene dvije mjere inflacije usko su korelirane, primjerice za listopad je inflacija mjerena IPC-om iznosila 3,8%, a HIPC-om 3,9%. Prednost HIPC-a pred IPC-om jest u tome što je taj indeks mjera inflacije usporediva s drugim državama EU-a i dostupan je na nižoj razini dezagregacije u odnosu na IPC. ↑

4. Podaci iz hrvatskih maloprodajnih trgovačkih lanaca dobiveni su posredovanjem tvrtke "PCA – prikupljanje cijena i analiza d.o.o.", koja je specijalizirana za prikupljanje i analizu cijena na hrvatskom tržištu. ↑

5. Državni zavod za statistiku (DZS) računa indeks potrošačkih cijena na temelju reprezentativne košarice koju čini otprilike 900 dobara i usluga te svakog mjeseca prikuplja oko 38.000 cijena u devet hrvatskih gradova. ↑

6. Slično tome, usporedbom službenih indeksa cijena motornih goriva (benzina i dizela) s cijenama goriva dostupnima na internetskoj stranici Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja (https://mzoe-gor.hr/), utvrdili smo da se cijene goriva iz ta dva izvora odlično podudaraju. ↑