S obzirom na brojne upite građana koji se Hrvatskoj narodnoj banci obraćaju u pogledu procjene kreditne sposobnosti klijenata, te navode kako su u kreditnim institucijama odnosno bankama dobili informaciju da je Hrvatska narodna banka postrožila kriterije određivanja kreditne sposobnosti od 1. siječnja 2018. godine, smatramo potrebnim objasniti sljedeće:

Hrvatska narodna banka nema ovlasti naređivati bankama kome i kada mogu dati kredit, niti propisuje način utvrđivanja kreditne sposobnosti klijenata banaka. Odluka o tome je li klijent kreditno sposoban ili ne isključivo je na banci, tj. kreditnoj instituciji koja je dužna voditi računa o tome da klijent tim novim zaduženjem ne dođe u stanje prezaduženosti. Banke su privatna poduzeća i slobodno raspolažu imovinom svojih dioničara sukladno pravilima koja reguliraju njihovo poslovanje. Regulativa, čiju primjenu Hrvatska narodna banka kao supervizor nadzire, ima za svrhu osigurati da banka pritom ima dovoljno vlasničkog kapitala, a kako bi iz njega mogla pokriti moguće gubitke.

Banke su dužne procijeniti kreditnu sposobnost potrošača uzimajući u obzir vlastite kriterije koje su propisale internim aktom, kao i zahtjevima iz propisa Hrvatske narodne banke. Kao bitan element utvrđivanja kreditne sposobnosti potrošača, odnosno njegove obitelji, banka je dužna svojim internim aktom propisati utvrđivanje minimalnih životnih troškova. Minimalni životni troškovi obično se u kreditnim politikama izravno ili neizravno vežu za od ovrhe izuzeti dio dohotka. Tomu je tako jer je osnovna svrha izuzimanja od ovrhe određenog dijela dohotka upravo procjena da je taj dio dohotka osobi neophodan za život. U kolovozu 2017. izmijenjen je Ovršni zakon. Unutar izmjena – a nakon dugotrajnog javnog pritiska za rješavanje, odnosno olakšavanje situacije blokiranih građana – povišen je i iznos neovršivog dijela plaće za one dužnike kojima je plaća manja od prosječne neto plaće, tj. u 2018. manja od 5.960,00 kn. Takvima je u ovrsi izuzeto 3/4 plaće, odnosno 3/4 plaće im mora ostati na raspolaganju za pokriće životnih troškova – s time što izuzeti dio ne smije biti veći od 2/3 prosječne neto plaće u RH. Ovoj grupi klijenata, banke, u slučaju zastoja uredne otplate kredita, mogu ovršiti samo 1/4 plaće, te su ovakvim uvjetima kreditne institucije očito prilagodile, odnosno postrožile procjenu kreditne sposobnosti.

Pored toga, treba uzeti u obzir i Odluku o dodatnim kriterijima za procjenu kreditne sposobnosti potrošača te provođenju postupka naplate dospjelih neplaćenih obveza i dobrovoljne namire koju je nedavno donijela Hrvatska narodna banka ("Narodne novine", br. 107/2017.) i koja je stupila na snagu 1. siječnja 2018., a donesena je na temelju Zakona o stambenom potrošačkom kreditiranju. Članak 3., stavak 3. spomenute Odluke kaže da je " kreditna institucija dužna svojim internim aktom propisati utvrđivanje minimalnih životnih troškova kao bitnog (ali ne i jedinog) elementa  utvrđivanja kreditne sposobnosti potrošača odnosno njegove obitelji. Minimalni životni troškovi ne mogu biti manji od iznosa koji je Ovršnim zakonom zaštićen od ovrhe, kako je objašnjeno gore. Dakle, kod propisivanja ovakvih zahtjeva Hrvatska narodna banka imala je u vidu i neovršivi (zaštićeni) dio primanja iz Ovršnog zakona (jer bi banke u budućnosti mogle ostati bez mogućnosti ovrhe dijela primanja klijenta koji je prema novom Ovršnom zakonu izuzet od ovrhe) ali i smanjenje mogućnosti prezaduženosti klijenata. No, banka je uvijek u mogućnosti na temelju individualne procjene odlučiti da – premda uz novo zaduženje klijentu za životne troškove ostaje manje od iznosa zaštićenog Ovršnim zakonom – potrošač ipak neće doći u stanje prezaduženosti, te mu stoga kredit može biti odobren.

Dakle, odluka o tome je li klijent kreditno sposoban ili ne isključivo je na banci, tj. kreditnoj instituciji koja je dužna voditi računa o tome da klijent novim zaduženjem ne dođe u stanje prezaduženosti, što bi trebali uzeti u obzir i sami klijenti prilikom individualnih financijskih odluka.