Okvir 1. Cikličko kretanje kvalitete kredita u Hrvatskoj

Povišena razina neprihodonosnih kredita (engl. non-performing loans – NPL) u kreditnom portfelju banaka negativno utječe na stabilnost financijskog sustava i otežava proces financijske intermedijacije kroz nekoliko kanala. Naime, prema izvještaju ESRB-a neprihodonosni krediti povećavaju nesigurnost u vezi sa stabilnosti poslovanja banaka, što se pak reflektira u povišenom trošku izvora sredstava banaka na tržištu, a u drugom koraku moguće i povišenoj cijeni kredita na strani aktive, što na kraju otežava kreditiranje realnog sektora. Dodatno, neprihodonosni krediti troše mnogo kapitalnih i operativnih resursa banaka, a koji bi se alternativno mogli iskoristiti za plasiranje novih kredita, što ponovno negativno utječe na kreditiranje realnog sektora. Osim toga, visoka razina neprihodonosnih kredita također je signal za probleme u realnom sektoru i njihovu smanjenu sposobnost otplate duga. Svi navedeni faktori negativno utječu na potencijalni gospodarski rast.

U ekonomskoj literaturi koja se bavi problematikom neprihodonosnih kredita, kao npr. u izvještaju Vijeća Europske unije, primijećeno je da neprihodonosni krediti prolaze kroz ciklus koji se sastoji od četiri faze. Te se faze mogu kvalitativno definirati na temelju razine udjela neprihodonosnih kredita u ukupnim kreditima (engl. non-performing loan ratio – NPLR) i razine pokrivenosti neprihodonosnih kredita (Slika 1.) budući da kombinacija ta dva pokazatelja dobro opisuje ciklus neprihodonosnih kredita. U promatranom razdoblju od 2001. do kraja lipnja 2017. hrvatski bankovni sustav prošao je kroz sve četiri faze ciklusa neprihodonosnih kredita (Slika 2.). Tako se sustav na početku 2001. još uvijek oporavljao od bankovne krize koja je započela 1998. godine, a podaci upućuju na to da bi to razdoblje odgovaralo trećoj fazi ciklusa neprihodonosnih kredita, odnosno fazi smanjenja njihovih razina uz još uvijek visoku pokrivenost. Nakon toga uslijedila je značajna kreditna ekspanzija povezana s gospodarskim rastom te je sustav bio u četvrtoj fazi ciklusa, a udio neprihodosnih kredita ispod 5 postotnih bodova. Globalna financijska kriza iz 2008. vrlo brzo se odrazila i na pogoršanje kvalitete kreditnog portfelja banaka u Hrvatskoj kada se udio neprihodonosnih kredita u samo pet godina povećao za oko 12 postotnih bodova te je na kraju 2014. premašio razinu od 17%, a nakon toga sustav je postupno ušao u treću fazu spomenutog ciklusa.

Slika 1. Shematski prikaz ciklusa neprihodonosnih kredita

Izvor: HNB-ova obrada na temelju izvještaja Vijeća Europske unije

Slika 2. Ciklus NPL-a u Hrvatskoj

Napomena: Razdioba ciklusa NPL-a u Hrvatskoj procjena je HNB-a na temelju kvalitativnih definicija pojedinih faza. Okomita isprekidana linija označuje stupanje na snagu Odluke o klasifikaciji plasmana i izvanbilančnih obveza kreditnih institucija (NN, br. 41A/2014.).

Izvor: HNB

Podrobniji pogled na kretanje udjela neprihodonosnih kredita i njegovih pojedinih sastavnica otkriva glavne uzorke promjena između različitih faza ciklusa u recentnom razdoblju (od 2011. nadalje). Od 2011. do 2014. udio neprihodonosnih kredita na godišnjoj je razini u prosjeku rastao za 1,44% i taj je rast prije svega rezultat pogoršanja kvalitete kreditnog portfelja odnosno ubrzanog rasta volumena neprihodonosnih kredita (Slika 3.). Rast pokrivenosti neprihodonosnih kredita intenzivirao se početkom 2014. kada je na snagu stupila Odluka o klasifikaciji plasmana i izvanbilančnih obveza kreditnih institucija (NN, br. 41A/2014.) na temelju koje su banke dužne progresivno ispravljati vrijednosti plasmana ovisno o danima kašnjenja u otplati plasmana. Posljedično je pokrivenost neprihodonosnih kredita u razdoblju od kraja 2013. do kraja 2016. porasla za 18 postotnih bodova te je premašila razinu od 60%. Rastući troškovi ispravaka vrijednosti kredita u navedenom razdoblju smanjili su jaz između knjigovodstvene i ekonomske vrijednosti neprihodonosnih kredita, pa su se banke odlučile na proces čišćenja bilanca. Međutim, interno rješavanje neprihodonosnih kredita bankama su otežavale strukturne poteškoće u rješavanju pitanja insolventnosti, o čemu svjedoči i ocjena Svjetske banke o uspješnosti prakse rješavanja pitanja nesolventnosti koja upućuje na relativno slabu učinkovitost te prakse u Hrvatskoj u odnosu na druge zemlje SIE-a. Pojavom poduzeća specijaliziranih za naplatu i upravljanje potraživanjima zabilježena je i povećana potražnja za kupnjom neprihodonosnih plasmana banaka. Time su i sa strane ponude i sa strane potražnje stvoreni preduvjeti za intenziviranje procesa prodaje neprihodonosnih plasmana banaka. Taj se proces posebno intenzivirao od 2015. nadalje, od kada je kumulativno prodano 11 mlrd. kuna neprihodonosnih plasmana banaka. Otpisi neprihodonosnih kredita koji su najviše povezani s prodajama u navedenom razdoblju tako postaju glavna odrednica kretanja njihova udjela u ukupnim kreditima. Osim navedenog, zabilježeno je i poboljšanje kvalitete kreditnog portfelja u 2016.^[3], što upućuje na poboljšanje kreditne sposobnosti realnog sektora zbog pozitivnih trendova u realnoj ekonomiji i učvršćivanja oporavka (Slika 3.). Doprinos reklasifikacija neprihodonosnih kredita u prvoj polovini 2017. bio je pozitivan, primarno pod utjecajem pogoršanja kvalitete kreditnog portfelja u sektoru nefinancijskih poduzeća, na što je dominantan efekt imala materijalizacija kreditnog rizika koncerna Agrokor, dok je u sektoru kućanstava zabilježen nastavak oporavka kreditnog portfelja.

Slika 3. Dekompozicija promjene udjela neprihodonosnih kredita u ukupnim kreditima u recentnom razdoblju

Napomena: Simbol * odnosi se na polugodišnju promjenu, tj. promjenu u odnosu na 31. prosinca 2016. Pozitivan doprinos reklasifikacije neprihodonosnih kredita označuje pogoršanje kvalitete kreditnog portfelja i obratno.

Izvor: HNB

Iako navedeni trendovi ohrabruju, određeni sektori ekonomije i same banke još su pod povećanim pritiskom kreditnog rizika. Naime, banke u Hrvatskoj i dalje imaju relativno viši udio neprihodonosnih kredita u odnosu na usporedive zemlje (Slika 4.). Realizirani kreditni rizik veći je u sektoru nefinancijskih poduzeća čiji je udio neprihodonosnih kredita na kraju lipnja 2017. iznosio 27,1%. Unatoč još uvijek visokoj razini, važno je napomenuti da su pozitivni trendovi rješavanja pitanja neprihodonosnih kredita posebice izraženi u sektoru nefinancijskih poduzeća, koji su se nastavili i tijekom prve polovine 2017. unatoč materijalizaciji kreditnog rizika koncerna Agrokor. No, ishod restrukturiranja toga koncerna i dalje je neizvjestan, a zbog njegove važnosti za cjelokupnu ekonomiju postoji i neizvjesnost glede nastavka pozitivnih trendova koji su opaženi u sektoru nefinancijskih poduzeća.

Rješavanje pitanja neprihodonosnih kredita jedan je od preduvjeta za postizanje održivoga kreditnog rasta, a inicijativa banaka za rješavanje tog pitanja i zabilježeno poboljšanje same kvalitete kreditnog portfelja pozitivno pridonose tim nastojanjima.

Slika 4. Usporedba NPLR-a i pokrivenosti NPL-a po zemljama članicama EU-a

Napomena: Vrijednosti regionalnih pokazatelja izračunate su kao imovinom ponderirani prosjek pokazatelja pojedinih zemalja. U zemlje SIE-a prema dostupnim se podacima ubrajaju: BG, EE, HR, HU, LT, LV, PL, RO, SI i SK, dok se u zemlje EU-a osim već navedenih ubrajaju još i: AT, BE, CY, DE, DK, ES, FI, FR, GB, GR, IE, IT, LU, MT, NL, PT i SE.

Izvori: ESB (Consolidated Banking Data); HNB

Metodološka napomena

Dekompozicija godišnje promjene udjela neprihodonosnih kredita u ukupnim kreditima (NPLR) procijenjena je kao:

gdje (otpisi neprihodonosnih kredita)_t označuju iznos otpisa neprihodonosnih kredita u godini t, a (reklasifikacije neprihodonosnih kredita)_t označuju sve ostale promjene u volumenu neprihodonosnih kredita koje su nastupile u godini t. Doprinosi otpisa i reklasifikacije NPL-a procijenjeni su na način da je volumen ukupnih kredita držan fiksnim, odnosno jednakim kao prethodne godine, kako bi se isključio efekt promjene volumena ukupnih kredita, dok je doprinos promjene ukupnih kredita procijenjen kao ostatak do opažene promjene udjela neprihodonosnih kredita u ukupnim kreditima u godini t koji nije obuhvaćen u dva navedena doprinosa.

Analitički prilog: Rizičnost nefinancijskih poduzeća iz djelatnosti pružanja smještaja, pripreme i usluživanja hrane

Posljednjih petnaest godina Hrvatska ekonomija prošla je od razdoblja intenzivnog rasta, produljene recesije, pa do postupnog oporavka. No, takva je dinamika donekle zaobišla djelatnost pružanja smještaja te pripreme i usluživanja hrane, koja pruža usluge u turizmu. Tako je od 2002. do 2016., uz stalni rast, udio broja poduzeća, kao i udio broja zaposlenih u toj djelatnosti u ukupnoj zaposlenosti u nefinancijskim poduzećima gotovo udvostručen. Krajem prošle godine udio zaposlenih iznosio je približno 7%, a udio broja poduzeća oko 8%. U apsolutnim brojkama to je više od 63.000 zaposlenih u više od 9.200 poduzeća. Ekonomska važnost te djelatnosti vidljiva je i u rastu udjela izvoza usluga u BDP-u (što se velikom većinom odnosi na turizam) s 21,5% u 2002. na 26,8% u 2016. godini, ali i rastu izravnog udjela djelatnosti pružanja smještaja, pripreme i usluživanja hrane u ukupnoj bruto dodanoj vrijednosti, s 4,0% u 2002. na 5,5% u 2015. godini.

Ipak, sa stanovišta financijske stabilnosti rast značajnosti ove djelatnosti čini gospodarstvo kroz multiplikativne efekte izloženijim promjenama potražnje za turističkim uslugama, a prekomjerne investicije financirane zajmovima mogu stvoriti nestabilnu kapitalnu strukturu koja u promijenjenim okolnostima može dovesti do rasta udjela neprihodonosnih plasmana banaka. Imajući to u vidu, cilj je ovoga analitičkog priloga dati uvid u rizičnost spomenutog sektora.

Glavnina neto prihoda ove djelatnosti ostvarena je u nekoliko većih (pretežno hotelskih) poduzeća. Gotovo tri četvrtine ukupnog neto prihoda, odnosno više od 16 mlrd. kuna u prošloj godini ostvarilo je 7% najvećih turističkih poduzeća (njih približno 650). Međutim, u usporedbi s ostalim djelatnostima sektora nefinancijskih poduzeća, spomenuta koncentracija nije visoka. Pritom je bitno napomenuti kako je uvođenje fiskalizacije 2013. utjecalo na porast evidentiranih prihoda tih poduzeća (za oko 17%), posebno onih malih. Uvođenje sustava e-visitor 2015. godine također je poboljšalo evidenciju prihoda. Stalni realni rast prihoda malih poduzeća i porast broja novoosnovanih poduzeća smanjili su koncentraciju u sektoru.

Slika 1. Koncentracija neto prihoda poduzeća iz djelatnosti pružanja smještaja, pripreme i usluživanja hrane (po godinama) te po djelatnostima u 2016. godini

Napomena: Najviša koncentracija mjerena Ginijevim indeksom iskazuje se vrijednošću 1, dok se 0 odnosi na ravnomjernu razdiobu neto prihoda po poduzeću.

Izvori: Fina; HNB

Rastući prihodi i profitabilnost u proteklim godinama djelovali su na smanjenje rizičnosti ove industrijske grane. Tijekom 2016. godine rejtinzi^[4]4 poduzeća koja posluju u ovoj djelatnosti značajno su se poboljšali, a brzina njihova poboljšanja u tom razdoblju nadmašuje brzinu poboljšanja rejtinga cjelokupnog sektora nefinancijskih poduzeća. U 2017. godini njihovi rejtinzi su stabilizirani, s naznakom daljnjega blagog poboljšavanja.

Dobri poslovni rezultati utječu na smanjenje financijske poluge istovremenim povećanjem kapitala i smanjenjem ukupnih obveza (Slika 2.). U usporedbi s poduzećima iste djelatnosti u turistički orijentiranim zemljama EU-a, hrvatska su poduzeća manje zadužena od poduzeća iz EU-a, a ujedno su i bolje kapitalizirana, što rezultira nižom financijskom polugom koja se posljednjih godina pojačano smanjuje. Sličnu financijsku polugu imaju španjolska poduzeća, uz nešto manju kapitaliziranost, dok austrijska poduzeća imaju najmanji udio kapitala u strukturi bilance, što rezultira najvišom financijskom polugom. Manja financijska poluga, kao jedna od mjera rizika, na razini djelatnosti upućuje na mogući manji rizik poduzeća iz ovog sektora na agregatnoj razini nego u usporedivim državama.

Slika 2. Financijska poluga poduzeća iz djelatnosti pružanja smještaja te pripreme i usluživanja hrane u Hrvatskoj i zemljama EU-a

Napomena: Financijska poluga izračunata je kao vagani prosjek omjera ukupnih obveza (bez kapitala) i kapitala * 100%.

Izvori: ECCBSO; Fina; HNB

Bruto profitabilnost hrvatskih poduzeća (prije plaćenih kamata, poreza i amortizacije: EBITDA) iz turističke djelatnosti najviša je od uspoređenih zemalja, a ujedno je i viša od prosjeka cijelog sektora nefinancijskih poduzeća (Slika 3.). S druge strane, neto profitabilnost u prosjeku je slična kao i u ostalim promatranim državama: počevši od vrijednosti koje su bile usporedive s ostalim prikazanim zemljama prije recesije do negativnih vrijednosti od 2009. do 2011. godine, da bi se u postrecesijskom razdoblju naglo oporavila i nadmašila profitabilnost grane u ostalim zemljama (Slika 4.).

Slika 3. Bruto profitabilnost poduzeća iz djelatnosti pružanja smještaja te pripreme i usluživanja hrane u Hrvatskoj i zemljama EU-a

Napomena: Bruto profitabilnost izračunata je kao vagani prosjek omjera EBITDA i poslovnih prihoda * 100%. EBITDA = dobit prije kamatnih troškova, amortizacije i poreza

Izvori: ECCBSO; Fina; HNB

Slika 4. Neto profitabilnost poduzeća iz djelatnosti pružanja smještaja te pripreme i usluživanja hrane u Hrvatskoj i zemljama EU-a

Napomena: Neto profitabilnost izračunata je kao vagani prosjek omjera neto operativne dobiti i poslovnih prihoda * 100%. Neto operativna dobit = razlika poslovnih prihoda i poslovnih rashoda

Izvori: ECCBSO; Fina; HNB

Razlozi ovako velikoj razlici između profitabilnosti hrvatskih poduzeća iskazane pomoću bruto i neto profitabilnosti (u turističkoj djelatnosti, ali i u cijelom sektoru nefinancijskih poduzeća) ponajprije su u visokom trošku amortizacije u odnosu na poslovne prihode (12% – 16% za Hrvatsku, odnosno 5% – 10% za ostale države) te u višem učešću kamatnih troškova u poslovnim prihodima u prethodnom razdoblju koji se u novije vrijeme ipak zamjetno smanjio (ovaj je trošak iznosio 7% – 8% prihoda u ranijim godinama te oko 4% u posljednjim, u usporedbi s 2% – 3%-tnim učešćima u ostalim zemljama u ovoj usporedbi). Visoki trošak amortizacije posljedica je višeg udjela materijalne imovine u strukturi aktive hrvatskih poduzeća (oko 50%), poglavito u turističkoj djelatnosti (70% – 80%), ali i računovodstvenim politikama koje dopuštaju ubrzane stope amortizacije koje u Hrvatskoj za nekretnine mogu biti i do 10% (10-godišnja amortizacija), odnosno 5% uz redovnu stopu amortizacije (20-godišnja amortizacija), dok su u ostalim zemljama EU-a propisane stope amortizacije nekretnina uglavnom 4%, a mogu tek iznimno dosegnuti i do 10% (ovisno o zemlji i vrsti nekretnine).

U svim analiziranim zemljama zamjetan je trend naglog porasta pokrića kamatnih troškova^[5]: u Hrvatskoj čak do 7 puta od 2010. godine, Španjolskoj i Italiji oko 2 puta, a u Austriji oko 1,5 puta. Izrazit porast pokrića kamatnih troškova od vremena recesije do danas upućuje na pokretanje različitih mehanizama zaštite od kamatnog rizika i stabilizacije poslovanja poput pronalaženja povoljnijih izvora financiranja (pa i iz vlastitog poslovanja), smanjivanja zaduženosti, korporativnog upravljanja rizikom likvidnosti i drugim rizicima te postupnog povećavanja kapitaliziranosti. Dodatno takvom trendu pogoduju globalni pad kamatnih stopa na izvore financiranja te rast prihoda u postrecesijskom razdoblju od 2012./2013. godine.

Poduzeća u djelatnosti pružanja smještaja te pripreme i usluživanja hrane u Hrvatskoj i u zemljama EU-a jasno pokazuju znakove snažnog oporavka od recesije i stabilizacije poslovanja, pri čemu hrvatska poduzeća u većini pokazatelja pokazuju najveći rast u odnosu na poduzeća iz ostalih promatranih zemalja, najvjerojatnije jer je Hrvatska trenutačno atraktivna i sigurna destinacija za odmor.

Trenutačna kretanja na razini sektora ne upućuju na posebne rizike za poduzeća jer je višegodišnji rast prometa iskorišten za poboljšanje njihove kapitaliziranosti. Ipak, analiza na razini sektora ne vrijedi nužno i za kretanja u pojedinim poduzećima. Dodatno, neovisno o kapitalnoj strukturi, mogućnost generiranja prihoda, koja ovisi i o samom pružatelju usluge i o percepciji Hrvatske kao turističke destinacije jedan je od najznačajnijih odrednica stabilnosti poduzeća iz ovog sektora. U skladu s tim kreditne institucije trebale bi svaki projekt promatrati zasebno, ne vodeći se samo dobrim ostvarenjima cijele djelatnosti u proteklom razdoblju. Naposljetku, znatan dio investicija u turizmu događa se izvan sektora nefinancijskih poduzeća, za koje ne postoje javno dostupni podaci o bonitetu i nisu analizirani u ovom analitičkom prilogu. Ipak, uzevši u obzir rast broja smještajnih jedinica u privatnom smještaju posljednjih godina, potrebno je oprezno pristupiti analizi svakog pojedinog projekta pri odluci o financiranju.