Predsjednik Europske banke za obnovu i razvoj Jean Lemierre sa suradnicima posjetio je u utorak Hrvatsku narodnu banku, gdje je razgovarao s guvernerom dr. Željkom Rohatinskim i drugim dužnosnicima središnje banke o makroekonomskim prilikama i mjerama novčane politike, stanju u bankovnom sustavu, te o mogućnostima da EBRD potpomogne daljnje strukturalne reforme i gospodarsko uključivanje naše zemlje u Europsku uniju.

Visokog gosta zanimalo je napose gledište Hrvatske narodne banke o tome koliko su zabrinjavajući aktualni platnobilančni pokazatelji i kretanja u bankovnom sektoru, te kakve su mogućnosti središnje monetarne institucije da drži kontrolu nad zbivanjima u ta dva područja. Guverner HNB-a istaknuo je da, s obzirom na sve što su u Hrvatskoj događalo tijekom proteklog desetljeća i na činjenicu da se domaća štednja kreće na razini 10 posto bruto domaćeg proizvoda a potrebe za investiranjem su dvostruko veće, nije neobično ni inozemno zaduživanje ni deficit tekućeg računa platne bilance. Iako zasad nema nikakvih poteškoća u otplati kako javnog tako i privatnog zaduženja, rastući dug i platna bilanca ipak zahtijevaju osobitu pozornost.

Problem je prvenstveno u tome što prevelik dio posuđenih sredstava odlazi u tekuću potrošnju, a ne u ulaganja koja bi podizala konkurentnost hrvatskog gospodarstva i jačala izvoz, te olakšavala ne samo buduće servisiranje duga nego i uključivanje zemlje u međunarodne integracije. Bez poboljšanja u vanjskotrgovinskoj razmjeni neće biti održiva dugoročnija ekonomska stabilnost. Razlozi nezadovoljavajućih sadašnjih rezultata su višestruki. Hrvatska je u proteklom desetljeću, ponajviše zbog neekonomskih činilaca, slabo sudjelovala u prvom velikom valu izravnih stranih ulaganja u tranzicijske zemlje, te izgubila ulogu dobavljača i u nekim ranije značajnim izvoznim sektorima. Zbog dezinvestiranja je zaostala i u tehnološkom razvitku i upravo u tom pogledu izravna strana ulaganja mogla bi značiti najveći pomak. U račun međunarodne konkurentnosti valja uzeti i činjenicu da je u Hrvatskoj veći udjel poreza u bruto domaćem proizvodu nego u nizu zemalja s kojima se ovdašnja poduzeća trebaju nadmetati za poslove.

Sve to govori da se eventualnim drastičnijim tečajnim promjenama ne bi - kao što neki sugeriraju - mogla postići izvozna osposobljenost gospodarstva.

Time se ne bi eliminirala provjereno niska elastičnost izvoza i uvoza u malom i otvorenom hrvatskom gospodarstvu na tečajne promjene, a s obzirom da su krediti odobravani uglavnom s valutnom klauzulom značajnijim tečajnim promjenama povećao bi se kreditni rizik. Osim toga, u našoj zemlji devize i sada čine blizu 70 posto ukupnih likvidnih sredstava, a u slučaju tečajne nestabilnosti i povećana kunska štednja nastojala bi se pretvoriti u devize, što bi stvorilo dodatni pritisak na tečaj. Podatak da središnja banka već oko šest mjeseci uopće ne intervenira na deviznom tržištu također opovrgava tvrdnje o "umjetno održavanom tečaju".

Slično kao i inozemni dug, sam po sebi ne bi zabrinjavao ni platnobilančni deficit kad istodobno ne bi postojao i proračunski deficit. Poželjne promjene u tim područjima nije moguće postići monetarnom restriktivnošću, već je nužno djelovanje kratkoročnim i dugoročnijim mjerama ukupne gospodarske politike. Ono što za poticanje ulaganja i smanjivanje rizika može činiti novčana politika - a to su niska inflacija, stabilan tečaj i eksterna likvidnost zemlje - bit će i nadalje ciljevi koje Hrvatska narodna banka nastoji održavati svim raspoloživim mjerama monetarne politike.

Predsjednik EBRD-a podržao je takav pristup i naglasio spremnost svoje institucije da i ubuduće podupre strukturalne promjene i razvojne napore Hrvatske na odabranom putu priključivanja Europskoj uniji, na način koji će u što većoj mjeri odgovarati hrvatskim potrebama i obostranim interesima.