Članak guvernera Vujčića za publikaciju Views – The EUROFI Magazine, izdanje rujan 2021.

U horor-filmovima svaki put kada glavni junak naizgled pobjegne iz napete situacije, možemo očekivati da će ga odmah zaskočiti novi šok. Na izlasku iz mračne šume glavnog junaka uvijek nešto čeka na samom njezinom rubu. Publika to zna, a ipak se uvijek iznova iznenadi kada im radnja filma ispuni očekivanja. Čini se da je taj scenarij slijedilo izbijanje pandemije nakon što smo prošli globalnu financijsku krizu, a sada bi ga mogle slijediti i potencijalne implikacije trenutačne pandemijske krize za financijsku stabilnost. Izvanredan gospodarski oporavak potpomognut cjepivima i iznimna potpora ekonomskih politika ublažili su negativne posljedice pandemije na financijski sektor. Reforme provedene u desetljeću nakon globalne financijske krize također su pridonijele tome da financijski sustav postane dio rješenja, a ne izvor problema. Ipak, zabrinutost izazivaju potencijalni problemi koji vrebaju dok kročimo prema izlazu iz pandemije. I vrlo slično kao u horor-filmovima, ne možemo unaprijed znati je li iznenadan neobičan šum u grmlju tek malena životinja u prolasku ili „majka svih kriza“ kakvu nam navješćuje Roubini.

„Potpuni muk“ prvi je znak upozorenja na predstojeće nevolje – broj stečajeva poduzeća snažno je pao tijekom pandemije, što je u potpunoj opreci sa svim prošlim krizama. Iznimne javne potpora i privremeni povoljan regulatorni tretman omogućili su nastavak poslovanja čak i poduzećima koja bi u normalnim uvjetima izašla s tržišta. Naravno, u uvjetima tako velikog poremećaja opravdano je odgoditi stečajeve poduzeća sve dok se neizvjesnost izazvana pandemijom donekle ne smanji, a neizbježne stečajeve rastegnuti kroz vrijeme kako bi se olakšala preraspodjela radne snage. Ali predugo zadržavanje potpora dovodi do rizika zombifikacije u velikom dijelu sektora poduzeća – što je još jedna prikladna usporedba s filmskom industrijom. Također, trenutačno ne možemo sa sigurnošću znati koliki će biti konačan trošak stečajeva poduzeća, kada jednom ipak dođu na naplatu. Banke su stvorile znatne rezerve za potencijalne rizike koji proizlaze iz prikrivenih neprihodonosnih kredita, ali rezidualne rizike nećemo moći dovoljno pouzdano procijeniti do samoga kraja pandemije.

Dosad nezabilježena fiskalna ekspanzija poduprla je sektor poduzeća i zaštitila prihode kućanstava od krize. Ekspanzija je ujedno opteretila države znatnim dodatnim dugom. Povećanje zaduženosti odvija se u kontekstu nedovršene bankovne unije, pri čemu je međuovisnost između države i banaka i nadalje jedna od ključnih ranjivosti monetarne unije. Okružje dugotrajno niskih kamatnih stopa olakšalo je, doduše, upravljanje javnim dugom, ali su državni proračuni već uvelike apsorbirali uštede na troškovima kamata, pa još preostaje samo rizik da će središnje banke prestati s kupovinom vrijednosnih papira i da će se kamatne stope povećati. Čak i u slučaju da stope gospodarskog rasta prate povećanje inflacije i kamatnih stopa i tako olakšaju plaćanje kamata, u takvom scenariju jačaju rizici iznenadnog pada cijena financijske imovine.

Za filmske junake postoji dug i rastući popis stvari koje bi trebali činiti, kao i onih koje bi trebali izbjegavati. Nažalost, popis zadataka za nositelje politike u slučaju financijske krize uglavnom se sastoji od mjera koje treba poduzeti znatno unaprijed. Ipak, još se može nešto učiniti kako bi se ublažio udarac.

Stečajni postupci na vrhu su tog popisa. U mnogim europskim zemljama provedba stečajeva predugo traje, što stvara gubitke vjerovnicima i pritom uništava ekonomsku vrijednost. Poboljšanjem tih postupaka možda se ne bi mnogo postiglo u normalnim uvjetima, ali bi ono bilo vrlo korisno u kontekstu gospodarskog oporavka nakon krize. Isto tako, moramo ponovo sagledati rizike koji postupno jačaju, kao što su cjenovni baloni na tržištu stambenih nekretnina. U nizu zemalja ponovo su pooštrene makrobonitetnih mjere usmjerene na tržište nekretnina, što je suprotno djelovanju tijekom pandemijske krize. Naposljetku, isto načelo vrijedi za sve ostale alate: da bismo ih mogli djelotvorno primijeniti u nekoj drugoj krizi, moramo započeti ponovo stvarati prostor za njihovo korištenje što je prije realno moguće. Samo ako poduzmemo te korake, moći ćemo se oduprijeti čudovištu koje nas čeka negdje prije izlaska iz šume, na samom njezinu rubu.