Hrvatska narodna banka očitovala se 29. ožujka ove godine na Ekspertizu Ekonomskog instituta u Zagrebu vezanu za Istarsku banku, čime je upoznala javnost s činjenicama koje pobijaju tvrdnje iznesene u Ekspertizi. No, u to vrijeme nadležne službe HNB-a nisu raspolagale svim podacima koji se odnose na dio navoda u Ekspertizi. S obzirom da su ti podaci u međuvremenu prikupljeni i obrađeni, držimo potrebnim dopuniti spomenuto očitovanje.
U Ekspertizi stoji da je zbog primjene nove Odluke o raspoređivanju plasmana i izvanbilančnih rizičnih stavki i utvrđivanje izloženosti banke (Narodne novine br. 32/1999) Istarska banka bila prisiljena na dan 31. prosinca 1999. izdvojiti ukupno 118.765 tisuća kuna posebnih rezervi za potencijalne gubitke po plasmanima, dok su 1998. te rezerve iznosile 33.031 tisuću kuna, a 2000. godine samo 15.919 tisuća kuna. Vještaci zaključuju da su plasmani Istarske banke bili dobri i da nije bilo potrebno izdvajanje dodatnih rezervi za potencijalne gubitke, da su posebne rezerve povećane prije dokapitalizacije kako bi se povećao gubitak banke i time smanjila kupovna cijena dionica, te je Dalmatinska banka mogla kupiti dionice Istarske banke ispod njihove realne cijene.
Takav zaključak nema osnove. Povećanje posebnih rezervi za potencijalne gubitke po plasmanima u 1999. godini naloženo je Istarskoj banci na temelju rezultata izravnog nadzora poslovanja te banke, tj. nakon što je kontrolom uzorka od 73 komitenta utvrđeno da je 18 komitenata banke raspoređeno u pogrešne rizične skupine, zbog čega su izdvojene neodgovarajuće posebne rezerve. Stoga je sa stanjem na dan 30. rujna 1999. bilo potrebno izdvojiti dodatnih 70.535 tisuća kuna posebnih rezervi za potencijalne gubitke po plasmanima. U Zapisniku o izravnom nadzoru poslovanja Istarske banke poimenično su navedeni komitenti za koje je bilo potrebno povećati posebne rezerve, iznos ukupne izloženosti banke prema njima, klasifikacija komitenata kako ju je napravila Istarska banka i izdvojena posebna rezerva, a isto tako i klasifikacija komitenata od strane Hrvatske narodne banke i potrebna posebna rezerva i obrazloženje za reklasifikaciju plasmana. Reklasifikacija i izdvajanje dodatnih posebnih rezervi zatraženo je kada se radilo o dužnicima s financijskim poteškoćama koji nisu ispunjavali svoje obveze prema Istarskoj banci.
Da je povećanje posebnih rezervi za potencijalne gubitke bilo opravdano pokazuje sljedeća analiza dugovanja 18 komitenata (zbog obveza čuvanja bankovne tajne ne navodimo njihova imena, već donosimo agregirane podatke) napravljena na dan 31. ožujka 2005. godine:
| 1. | Od 18 komitenata koji su na dan 30.9.1999. dugovali Istarskoj banci ukupno 229.865 tisuća kuna do 31. ožujka 2005. godine izravno je naplaćeno samo 10 posto navedenog iznosa. Tu se uglavnom radi o naplati samo dijela duga od pojedinih komitenata (nagodbom, naplatom u stečajnom postupku i sl.). Oko 25 posto iznosa ukupnih potraživanja otpisano je na teret troškova. Imajući u vidu da je banka dio sredstava naplaćenih nagodbom potrošila na odvjetnike, stvarni efekt naplate još je manji. |
| 2. | Dugovanja triju komitenata (članova iste grupe) podmirena su na način da je banka zamijenila potraživanja za dionice tih komitenata, koje su opet mijenjane za dionice drugih društava, pa je tek prodajom tih dionica banka uspjela naplatiti svoja potraživanja u cijelosti, čak iznad knjigovodstvene vrijednosti potraživanja. Na taj način naplaćeno je oko 20 posto iznosa ukupnih potraživanja prema navedenih 18 komitenata. |
| 3. | Oko 15 posto ukupnih potraživanja prolongirano je nagodbom s klijentima na dugi rok, tako da još nisu dospjela. |
| 4. | Za pet potraživanja, koja čine oko 30 posto ukupnih potraživanja, vodi se sudski spor. Dosad banka nije naplatila ništa od toga. |
Dakle, tijekom posljednjih pet godina Istarska banka je od ukupno 229.865 tisuća kuna potraživanja prema 18 komitenata uspjela naplatiti samo tridesetak posto (naplatom od komitenta, odnosno zamjenom i prodajom dionica), što je čak manje od iznosa koji je Hrvatska narodna banka procijenila naplativim. Činjenica da je nad četiri od 18 komitenata otvoren stečajni postupak i da su neka potraživanja reprogramirana na dugi rok zbog nesposobnosti dužnika da podmire dug prema banci također govori o opravdanosti izdvajanja dodatnih posebnih rezervi. Pri tome treba uzeti u obzir da su izravnim nadzorom Hrvatske narodne banke pregledana 73 komitenta koji su nosili 36 posto ukupne izloženosti Istarske banke kreditnom riziku i da je izvršena provjera stanja dugovanja samo za 18 komitenata za koje je utvrđeno da su pogrešno klasificirani, pa je umjesno pretpostaviti da je i u preostalih 64% kreditnog portfelja bilo pogrešno klasificiranih plasmana po kojima je trebalo također izdvojiti dodatne posebne rezerve. U prilog ovoj pretpostavci govori i činjenica da je Istarska banka i nakon preuzimanja od strane Dalmatinske banke nastavila poslovati s gubitkom, te da je Dalmatinska banka morala uložiti 186 milijuna kuna u temeljni kapital Istarske banke radi pokrića gubitaka.
Iz toga jasno slijedi da zbog pogrešne procjene rizičnosti dijela plasmana i stoga nedostatno izdvojenih rezervi za potencijalne gubitke financijska izvješća Istarske banke, koja je sastavila njena uprava, nisu istinito prikazivala vrijednost imovine i kapitala banke. Naloženo izdvajanje posebnih rezervi Istarske banke za potencijalne gubitke po plasmanima u 1999. godini bilo je stoga opravdano, a tvrdnja vještaka o proizvoljno i nepotrebno povećanim posebnim rezervama nije točna, kao što nisu točne ni tvrdnje da je Hrvatska narodna banka svojim propisima i izravnim nadzorom poslovanja Istarske banke utjecala na smanjenje vrijednosti dionica navedene banke radi njene prodaje. Da su vještaci pregledali samo spomenutih 18 plasmana, zasigurno bi došli do istog zaključka.